Iz Njujorka, specijalno za Portal Analitika: Nikola Đurković
Godinu dana nakon inauguracije, najuticajniji američki mediji intenzivno analiziraju Baraka Obamu. Medijski mozaik odaje sliku podijeljenog američkog društva. Za jedne - Obama je još uvijek globalni simbol nade; za druge, u najboljem slučaju, samo dobar momak u koga sumnjaju. Niko ne zna što nose dani koji dolaze, ali jedno je sigurno: biće interesantno.
Hladnoća u pohvalama: CNN , u principu naklonjen Obami, uoči godišnjice inauguracije je objavio šestominutni pregled događaja protekle godine. Počelo je sa slikama pobjedničke bajke: nada i vjera u promjenu. Obama je imao tročetvrtinsku podršku građana usred ekonomske krize biblijskih proporcija. Ekonomija je bila u slobodnom padu, a industrije nekretnina i automobila u procesu brzog raspadanja. U pozadini dva rata, zatvor u Gvantanamu i ambiciozni planovi za zdravstveno osiguranje.
Novinar Vajt Preston je podsjetio na rane pobjede: jednaku cijenu rada za žene i muškarce, zdravstveno osiguranje za djecu i uklanjane zabrane za finansiranje istrazivanja stem-celija. Slijedi spasavanje finansijskog sistema i auto industrije. Zatim, pružanje ruke pomirenja islamskom svijetu i imenovanje prve sutkinje latino-americkog porijekla, Sonje Sotomajor, u vrhovni sud. S jeseni, broj izgubljenih poslova je i dalje rastao brzinom panike. Počela je borba za zdravstveno osiguranje, izgubljena Olimpijada u Čikagu, a dobijena Nobelova nagrada za mir. Nakon toga, predsjednik je najavio slanje dodatnih 30.000 vojnika u Avganistan. Prilično hladan izvjestaj, sa akcentom na realne teškoće prve godine, završava podsjecanjem na, srećom neuspjesan, božićni teroristički napad.
Toplina kritika: Vol Strit Žurnal, tradicionalno naklonjen republikancima, objavio je tekst pod naslovom: “Srećna godišnjica, gospodine Predsjedniče”, ubrzo nakon objavljenih rezultata trke za Senat u Masačusetsu: “To što su Demokrate izgubile svoje, mislili su, najsigurnije mjesto, koje je praktično bilo vlasništvo Kenedijevih u proteklih 57 godina, može dovesti u pitanje predsjednikov plan za zdravstveno osiguranje.” Čestitka navodi aroganciju kao Obamin osnovni problem i savjetuje predsjedika da “otkrije malo skromnosti”. U protivnom, kaže se u tekstu, poraz 2012. je neminovan.
Glen Bek, republikanska zvijezda najgledanije američke televizije, Foks Njuz, ide korak dalje i senzacionalistički predviđa konsekvence poraza u Masačusetsu: rat unutar demokratske partije sa globalnim posledicama. Raš Limbou, najuticajnija medijska ličnost desnice, dan nakon godišnjice počinje svoj radio sou sa pitanjem: “Gdje je sada vas Mesija?” I kaže: “Narode, sve ide loše po Njega. Sve se raspada za Obamu.”
Odgovor i kontraodgovori: Establišment je odgovorio eksluzivnim intervjuom za ABC, u kojem Obama priznaje: “Ako ista žalim, žalim to što smo protekle godine bili toliko zauzeti poslovima i rješavanjem datih problema, da mislim da smo izgubili direktnu vezu sa američkim narodom.”
Nobelovac Pol Kragman u redovnoj kolumni u Njujork Tajmsu razmišlja drugačije. On tvrdi da su uzroci problema u lošoj procjeni i pogrešnim potezima: “Finansijski stimulans nije bio dovoljno velik, a politika prema bankama nije bila dovoljno oštra.” Osim toga, dodaje Kragman, Obama se “nije zaštitio od kritika”, jer nije dovoljno potencirao priču o odgovornosti prethodne administracije. Negativnu ocjenu ima i Ričard Norton Smit, istoričar sa Džordž Mejson univerziteta i stalni konsultant u emisiji “Newshour” na PBS-u: “Barak Obama je prešao put od kandidata promjene do predsjednika kontinuiteta, što je politički, vrlo opasna pozicija.”
Mjesto u istoriji: Iako sa, manje ili više, različitim uređivačkim politikama, neki uticajni mediji imaju sličnu ocjenu protekle godine. Fred Hiat, novinar Wašington Posta i jedan od najuticajnijih ljevičara, vjeruje da je u prvoj godini bilo više uspjeha nego grešaka. Džordž Paker, za Njujorker, piše da “niti je Obama bio toliko popularan i moćan kao što je to izgledalo 20-og januara 2009-e, niti je nepopularan i slab, kao što to izgleda danas”. On tvrdi da se uzroci pada Predsjednikove popularnosti nalaze u “hroničnim i dugoročnim ekonomskim i socijalnim problemima srednje klase” i činjenici da Obama “nije ponudio mnogo izazova onima koji su mu stali na put”.
Uticajni internet portal, Politiks Dejli, poznat po visokoj čitanosti i rentabilnosti uprkos teškoćama u medijskoj industriji, konstatuje da se svi u Americi slažu da Obamina popularnost “ide južno”, ali napominje: “Demokrate su izabrali Obamu znajući da nije testiran, nadajući se da će prevazići neiskustvo i dokazati da je novi JFK. Gubitak mjesta u Senatu, koje je pripadalo Kenedijevima, ukazuje da Obama može biti kao Karter. Isto tako, poput Regana, on može rekreirati sopstvenu partiju. Ili bi mogao biti Džordž Buš, častan čovjek, poražen poslije prvog mandata jer su glasači zaključili da on ipak nije dorastao izazovima nacije. Istorija nas uči da sve to tek treba da bude odlučeno.”
Pozivanje na populizam: Arijana Hafington, osnivač i vlasnica veoma uticajnog internet portala Hafington Post i Simon Shama iz Fajnensal Tajmsa pozivaju na populizam. Po njima, prioritet svih prioriteta je regulisanje banaka i posveta rješavanju problema srednje klase. Hafington, nekrunisana kraljica ljevice, piše da “nada nije dovoljna”: " Poslije Masačusetsa, on treba da napravi korak unazad, metaforično otputuje na vrh planine, prisjeti se zašto se kandidovao i zašto je izabran, kaže Hafington. Fajnenšel Tajms zaključuje da Obama ne može priuštiti izbjegavanje političkog konflikta i sugeriše finansijsku regulativnu reformu kao “perfektan teatar za povratak populizmu, koji mu je neophodan kako bi politički preživio.”
Obamine mjere: Dva dana nakon godišnjice inauguracije i poraza demokrata u Masačusetsu, Obama daje podršku za dvije ključne regulativne mjere finansijskog sistema. U prvom slučaju se radi o odvajanju funkcija investicionog i komercijalnog bankarstva, što je u suštini povratak na Glas-Stigal zakon iz vremena depresije.
Druga mjera je davanje moći regulatornim agencijama da ograniče veličinu banaka i time onemoguće nastanak prevelikih institucija od kojih zavisi sistem. Dvadeset i drugog januara 2010. godine, u 6 poslije podne po crnogorskom vremenu, Hafington Post tvrdi da je prvi čovjek Federalnih Rezervi, Ben Bernanke, pod velikim pritiskom da ide. U srijedu, 27-og januara, Obama govori povodom Stanja Unije. Prvog ponedjeljka u februaru, administracija objavljuje budžet. Izbori za Kongres su u novembru.
Trka nade i sumnje je u toku.
