Višestruko nagrađivano ostvarenje „Život, priključenija i održivi razvoj jednog tradicionalnog peraškog kokota“, čiju režiju i scenario potpisuje Perović, produkcija je tivatskog Centra za kuluru, direktor fotografije je Milan Stanić, snimatelji Saša Nikolić i Borislav Ristović, montažer Aleksandar Uhrin, a dizajner zvuka Slobodan Maćej.
- Bilo je ljudi koji su mi odavno govorili da napravim film o čuvenom peraškom kokotu. I sam sam o tome mislio. Zanimljiva tradicija, i učešće ljudi u njoj. Takvih rituala, i takve žrtve, naravno ima posvuda po svijetu. Ali napraviti film koji će samo konstatovati, registrovati, zabilježiti, svjedočiti, praviti dokument a ne dokumentarac – nije me nikad privlačilo. Živim s ubjeđenjem da je kreativni dokumentarac uvijek nešto više – kazao je reditelj o ovom filmu.
Dokumentarac „Život je...“, novi rad Perovića, premijerno je prikazan 13. avgusta. Prije dvije sedmice osvojio je nagradu Srebrni pastir za najbolji strani film i diplomu Sedrik Dalije na 21. međunarodnom festivalu etnografskog filma FESTEF u Kučevu. Ovu nagradu Perović je već osvajao za „Dim“, „Ribar Đorđe razgoni mrak“, „Žeđ kamenog mora“, „Život, priključenija i održivi razvoj jednog kokota“... Osim tivatskog Centra za kulturu Tivat, u čije ime produkciju potpisuju Milena Radojević i Neven Staničić, realizaciju filma je pomoglo Ministarstvo kulture Crne Gore. Snimatelj je Milan Stanić, montažer Aleksandar Uhrin, a kompozitor muzike Dimitrije - Mikan Obradović.
- Prirodna scenografija je krš, uz minijaturne oaze zelenila ili plodne zemlje. Junaci: osam stanovnika iz ovog prostora, jedna krava i jedan vo, košnica odbjeglih pčela, razne biljke, te samo tlo. Godišnje doba: od proljeća do jeseni, dok ima zelenila u sivom kršu. Čitav film može se snimiti od kraja maja do septembra, u nekih 5 ili 6 tura, shodno vremenskim prilikama, rastu i zrenju bilja i sezonskim radovima. Treba li objašnjavati: čist opservacioni dokumentarac – zapisao je Perović u opservaciji ovog svog djela.
