Crnogorski glumac mlađe generacije, Petar Burić, rođen je 17. januara 1986. godine u Nikšiću. Fakultet dramskih umjetnosti na Cetinju završio je 2008. godine, u klasi profesora Bora Stjepanovića. Prvi put se na pozorišnoj sceni pojavio u predstavi “Memento – Ustav” Radmile Vojvodić, kojom se obilježavala stota godišnjica Ustava Crne Gore, a ljubitelji pozorišta zapamtili su ga svakako po ulozi u predstavi “San o svetom Petru Cetinjskom” reditelja Branislava Mićunovića.
Poslije velikog uspjeha tog projekta, ređale su se uloge u predstavama: “Kanjoš”, “Jelena Savojska”, “Smrtni grijesi”, “Tom Sojer i đavolja posla”, “Ne igraj na Engleze”. Od 2008. godine stalni je član Crnogorskog narodnog pozorišta.
Sami početak karijere ovog glumca 2006. godine obilježila je i novoustanovljena nagrada za mladog umjetnika koji se istakao na sceni Crnogorskog narodnog pozorišta. Pored ove, dobitnik je i nagrade za glumačko ostvarenje na Kotorskom festivalu pozorišta za djecu 2007, kao i nagrade glumca Sterijinog pozorja iste godine.
Burić je glumio u studentskim filmovima “Lukine boje”, „Kokoška” i „Popodne jednog pijanca”, kao i u filmu „Gledaj me”, koji je režirala Marija Perović.
U martu je na sceni nikšićkog KUD „Zahumlje” premijerno izveo komediju „Što ja”, za koju je sa Dušanom Kasalicom napisao tekst. Ova stand-up predstavu, čiju produkciju potpisuje NVO Off projekat, prošle godine je kroz konkurs podržalo Ministarstvo kulture Crne Gore. Stand-up komedija „Što ja” nastala je kao scenska adaptacija istoimene kratke TV forme na Atlas televiziji, koju je Burić takođe izvodio, a u kojoj su karikirane savremene nedoumice karakteristične za običnog čovjeka sa Balkana.
BUĐENJEŠto Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Osjećaj kada ti je najveća briga u životu, 'oćeš li stajati na golu ili biti u napadu. U mom slučaju je to uvijek bio gol. :-)
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Samostalnost i nezavisnost.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Kuvanje, ali sam vremenom počeo da ga osvješćujem i da mu dajem više pažnje.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Lakovjernost.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografiju i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Na putu”, a da me igra neki naturščik.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Visok, plav, vaterpolista, dika Boke :-)
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Nemam pojma, ali sad kad sam pročitao ovo pitanje, prvo što mi je bilo u glavi je palačinka sa nutelom i jagodama. :-)
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Adrijana iz Posmatrača: njegova moć je da je najpametniji čovjek na svijetu. Koliko god i meni samom to bilo dosadno kao moć super junaka - jer nema onih standardnih: skoči, leti, pa'ni, drž-ne daj moći - mislim da bih sa tom pameću mogao najviše da pomognem drugima.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Ako je samo na jedan dan, onda sa toncem Toma Vejtsa, ali onog dana kada imaju svirku. Tako bih mogao bez smetnje da uživam u njegovoj umjetnosti.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Gledam filmove.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Tom Vejts: „Swordfishtrombone”
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Sa dvoje prijatelja sam prije par mjeseci u CNP-u gledao film „Purpurna ruža Kaira” Vudija Alena. Nikada me nešto tako nije oraspoložilo, nadahnulo, dalo potvrdu da je mogućnost baviti se filmom, u svakom smislu, zbilja, zbilja dar i privilegija.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Bilo gdje u Južnu Ameriku.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Njoj.
Čemu se uvijek obradujete?
- Nasmijanim ljudima. Zanimljivoj ulozi. Putovanju na koncert van Crne Gore. Njujorku. Snimanju.
Da li za nečim žalite?
- Žalim što se tako malo ulaže u stvaranje iliti oživljavanje crnogorskog filma. Mislim da oni koji odlučuju o tome, još uvijek ne vjeruju u snagu i moć filmske umjetnosti, kao u nešto što kroz stvaranje pojedinca i ekipe svojim temama, idejama, kritikama može predstaviti i zemlju. A, možda je to baš ono što neko ne želi. Ne znam.
Bez čega ne možete?
- Ne mogu bez dobrih ljudi oko sebe.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Ne gledajući sam zauzeo parking mjesto jednoj starijoj gospođi, koja je prije mene čekala da se tu parikira.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da se vratim u 1970. i da živim nedjelju dana u bivšoj nam SFRJ, kažu da je tada bilo dobro. Da mi na rođendanu sviraju „Jamiroquai” i „Gorillaz”. Da glumim u filmu u kojem je radnja smještena negdje u Crnoj Gori 1800 i neke, možda i ranije, a da ga režira Nikolas Vinding Refn.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Išao na dodatne časove iz matematike u osnovnoj. To je nešto što mi je najteže palo u životu. Sve ostalo mi je bilo pjesma pri tome, jer ne volim da radim bilo šta što ne volim.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Radno i paradno!
Kako biste voljeli da umrete?
- Radno, ali ne u toku rada, već kad se završi predstava ili snimanje. Ne bih volio bolničke krevete, neonsku rasvjetu iznad glave itd.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Volim Vitove stihove:
“Pjesmo moja, pomoli se
za njegovu ludu glavu,
i oslušni - ako vrisne
da idemo u mećavu”
Priredila: A. POPOVIĆ
(Foto: Aleksandar Jaredić, Facebook)
