“Ali, treba imati na umu da je Milošević uvijek imao tu svojevrsnu masku kad je riječ o izrazu lica, tako da ne mogu biti siguran. Činjenica je da neki sistemi omogućavaju takvim običnim ljudima da rastu“, ocenjuje on.
Nekadašnji tužilac Haškog tribunala kaže da su najzanimljivije osobe koje je upoznao u procesu suđenja bili svjedoci, žrtve nasilja.
“Pravnik se, poput ljekara, ne smije predati emocijama. Način na koji su svjedoci, žrtve strašnog nasilja, govorili tokom suđenja bio je poslovan i u mnogo čemu nam je olakšavao posao. Zaista, kada su govorili o strahotama koje su preživjeli, bili su puni dostojanstva“, prisjeća se Najs.
Svojevremeno su mediji pisali i da je Najs bio u čestom sukobu sa glavnom tužiteljkom Tribunala, Karlom del Ponte.
U jednom trenutku je zbog nje čak htio da napusti Tribunal, jer je, kako kaže, zaključio da neprestana umješanost njenih ljudi od povjerenja, svojevrsnih špijuna, ometa njegov rad i sam proces suđenja.
Najs objašnjava i da, za razliku od mnogih svojih kolega, ne uživa u činjenici da po svaku cijenu optuženog vidi kažnjenog, u zatvoru.
“Treba pokušati shvatiti okolnosti u kojima se dogodio zločin. Istorija je pokazala da je malo onih koji u određenim okolnostima ne bi reagovali na način na koji nikada ranije ne bi pomislili da bi mogli da reaguju“, podsjeća on.
Džefri Najs danas radi kao advokat u Londonu. Iako već više od četiri godine nije uključen u rad Haškog tribunala, prati njegova suđenja koliko god može. Rad u Hagu, kako kaže, najzanimljiviji je posao za svakoga kome je pravo strast prenijela je B92.
