Prije Božića, kontingent od 105 marinaca koji su trebali biti raspoređeni na Okinawi preusmjeren je na novu bazu na američkom ostrvu Guam, što predstavlja prvi konkretan korak ka smanjenju broja američkih trupa na ovom strateški važnom pacifičkom ostrvu.
Ovaj potez dio je dogovora iz 2013. godine, koji predviđa povlačenje 9.000 marinaca – skoro polovine trenutnog broja stacioniranog na Okinawi. Međutim, proces povlačenja već kasni više od dvije decenije i neće biti završen barem još deset godina, dok se ne izgrade zamjenske baze, uključujući novu zračnu bazu u regiji Camp Schwab na sjeveru ostrva.
Dogovor o smanjenju američkog prisustva na Okinawi potekao je iz masovnih protesta izazvanih zločinom iz 1995. godine, kada su tri američka vojnika silovala učenicu, što je izazvalo bijes lokalnog stanovništva. Prvobitni plan iz 1996. godine predviđao je smanjenje prisustva i premještanje baza u roku od pet do sedam godina. Međutim, generaciju kasnije, stara baza Futenma još je u upotrebi, dok će nova baza na Camp Schwabu biti spremna tek 2036.
U međuvremenu, geopolitičke okolnosti značajno su se promijenile. Kada je dogovor prvobitno postignut, Sjedinjene Američke Države bile su vojno neosporene u zapadnom Pacifiku. Danas, međutim, kineska vojna moć dramatično je porasla i stavila Okinawu unutar dometa svojih raketa.
Osim toga, Sjeverna Koreja je razvila nuklearni arsenal, dodatno povećavajući regionalne sigurnosne izazove.
Ove promjene su transformisale strateške procjene Washingtona i Tokija. Okinawa, koja je već decenijama ključna za američku vojnu prisutnost u regiji, sada je na prvoj liniji potencijalnih sukoba.
Ako dođe do sukoba oko Tajvana, koji se nalazi u neposrednoj blizini južnog dijela Okinavskog arhipelaga, Japan bi bio među prvima na udaru. U nedavnim kineskim vojnim vježbama, rakete su pale u vode u blizini Japana, podsjećajući na rastuću prijetnju.
Dok neki stanovnici Okinave podržavaju američke baze zbog ekonomske koristi i osjećaja zaštite, drugi ih i dalje vide kao simbol "strukturne diskriminacije" prema ostrvu.
Guverner Denny Tamaki, čiji je otac bio američki marinac, istakao je da prisustvo baza predstavlja pretjerano opterećenje za stanovnike Okinave, uzrokujući probleme poput buke, nesreća i kriminala. Također je naglasio da Tokio, kao i Washington, snosi odgovornost za produženu vojnu prisutnost, tretirajući Okinawu više kao "unutrašnju koloniju" nego ravnopravan dio Japana.
Uprkos protestima, izgleda da ni Washington ni Tokio nemaju hitnosti u implementaciji dogovorenih mjera. Japanski premijer Shigeru Ishiba nedavno je ponovio svoju posvećenost smanjenju prisustva marinaca, ali je istakao važnost očuvanja američke vojne prisutnosti s obzirom na promjenu balansa moći u regiji.
"Moramo nastaviti osiguravati regionalne obaveze Sjedinjenih Američkih Država", izjavio je Ishiba, nagovještavajući da bi Japan mogao popuniti prazninu odlaskom marinaca vlastitim snagama ili zajedničkim bazama.
Na terenu, infrastrukturni projekti vezani za premještanje marinaca napreduju. Na Guamu, gdje je izgrađena nova baza Camp Blaz, već je smješten dio marinaca koji napuštaju Okinawu. Istovremeno, velika ulaganja u infrastrukturu na Okinawi ukazuju na to da će značajan broj trupa ostati na otoku još godinama.
S obzirom na rastući uticaj Kine i sigurnosne prijetnje u regiji, sve više se preispituje da li su Sjedinjene Države i Japan zaista spremni smanjiti svoje prisustvo na Okinawi.
"Svijet se promijenio od devedesetih", izjavio je Kevin Maher, bivši američki diplomata u Okinawi, dodajući da sadašnja dinamika u regiji stavlja pod sumnju samu potrebu za premještanjem marinaca, piše Klix.ba.
