Ovog puta, međutim, taj je plasman bio najmanje očekivan. Sjetićete se već, pisali smo uoči SP o tome – svjetski lanci kladionica vidjeli su nas kao 13. favorite na SP, dajući nam znatno manje šanse nego Mađarskoj, Srbiji ili Brazilu.
Nije to bilo toliko čudno – jer, Crna Gora bez Jovanke Radičević bila je ipak velika nepoznanica. U međuvremenu smo saznali kako ne možemo računati ni na Đurđinu Malović. A onda – na sve to nadovezala se i situacija sa Milenom Raičević.
Crna Gora se ka Skandinaviji tako već zaputila desetkovana, ali novi problem čekao nas je upravo tamo. U četvrtom duelu, dotad najbolja golmanka šampionata Marta Batinović zbog povrede ne samo da je završila nastup na SP, već i čitavu sezonu.
Uzevši u obzir sve te okolnosti – teško je, prije svega, ne zapitati se kako poslije svih tih pehova uopšte i naći snagu i volju, vjeru u uspjeh. Ali – u slučaju rukometne reprezentacije Crne Gore, ta vjera kao da je jača sa svakim novim iskušenjem.
I tako ćemo izabranice Bojane Popović sjutra veče gledati u TOP 8. I to nakon godine u kojoj su, isto nekako potcijenjene, stigle do evropske bronze.
U državi koja već neko vrijeme ni na jedan način ne želi da podrži tu selekciju – pa čak ni onda kada je sama domaćin smotre kakvo je Evropsko prvenstvo. A što je tek problem o kojem bi se naširoko moglo govoriti.
Sjutra nas čeka još jedan paklen izazov. Jer, iako je Danska doživjela neočekivan poraz od Japana, svoju je klasu pokazala sinoć protiv Njemačke. Ipak, ostaje utisak da su Dankinje svu svoju snagu pokazale u duelu preliminarne faze protiv Rumunije, kada su trijumfovale nestvarno ubjedljivim rezultatom – 39:23.
Što se Danske tiče, Crna Gora protiv njih do sada i nije imala naročito loš skor – ‘lavice’ su slavile četiri puta, uz šest poraza.
Prošle godine, u polufinalu Eura u Ljubljani, vidjeli smo da su u tom momentu ipak bile jače od nas (23:27).
Ipak, umjesto prisjećanja na poraze, treba na kraju podsjetiti i na jedan meč odigran baš u Herningu. I tada je bilo u decembru, i opet na Svjetskom prvenstvu. Crna Gora je te 2015. godine umirila 12.500 navijača Danske, slaveći 23:21 (12:7), uz prilično dominantno izdanje.
Ponovimo li sjutra nešto nalik tome, već ćemo, pored medalja, moći da razmišljamo i o direktnom plasmanu na Olimpijske igre. Ali, kako god da bude, uprkos nevjerovatnoj seriji pehova i problema, veliki uspjeh već je napravljen.