Đurišić-Bečanović prekjuče je na sjednici Senata izabrana u zvanje redovne profesorice, a nakon što su nekoliko puta stručna tijela odbijala da to učine. Ona se žalila sudu i dobila je presudu. Problematično je u toj presudi što se zašlo u analizu kvaliteta njenih radova zbog čega se, prema našim saznanjima, o tome najviše polemisalo na sjednici Senata. Senatori su negodovali što je sud sebi to dozvolio, ali su na kraju glasali da se izabere u zvanje, jer smatraju da je tada ispunjavala uslove.
Sa Univerziteta kažu da je vrednovanje i procjena akademskih zasluga i dostignuća isključivo autonomno pravo akademske zajednice u kojoj se provjeravaju na sistematičan i postupan način. Kažu da to nikako ne bi smjelo biti predmet ocjene u sudskom postupku.
Đurišić-Bečanović je ranije, kako su prenijeli mediji, kazala da se vještak suda izjasnio da odluka po kojoj nije izabrana u više zvanje nije u skladu sa propisima i da je u cjelosti protivna članu 13 mjerila za izbor u akademska i naučna zvanja, kao i pozitivnim izvještajima članova komisije, recenzenata... Naveo je i da je ona, suprotno konačnom mišljenju Naučnog odbora, ispunjavala uslove za izbor, i više od toga.
Ne može svako da se bavi time
– Proces ocjene referenci svakog pojedinca ima svoj prirodan, postupan put kroz niz instanci, koji se na kraju završava odlukom Senata, kao vrhovnog akademskog tijela. Senat bi trebalo da cijeni sve činjenice koje proizilaze iz Mjerila za izbor u zvanje, pa potom i sve specifičnosti, akademski kontekst za svakog kandidata ponaosob i shodno tome da donese konačnu odluku. Da se radi o banalnoj primjeni nekih pravnih propisa, onda bi dugotrajan i akademski vrlo iscrpan proces bio izlišan, sve bi se završavalo u nekoj od službi, u pojednostavljenom administrativnom postupku – kažu sa UCG-a.
Mjerila za izbor u akademska zvanja su, dodaju oni, snažne smjernice i pomažu u oblikovanju mišljenja, ali se za konačan stav uključuju i druge relevantne činjenice koje najčešće ne mogu biti poznate sudu, niti bilo kojoj drugoj instanci van akademske sredine.
– Nezavisno od toga kakav bi bio stav ovog Senata u konkretnom slučaju u nekom redovnom postupku, odnosno kakva bi bila krajnja ocjena akademskih referenci uvažene koleginice, smatramo da sud nikako nije smio da ulazi u meritum onog čime po prirodi stvari ne vlada. Stoga, smatramo da je akademska autonomija Univerziteta i njegovih stručnih tijela narušena. Vjerujemo da će ovo ostati na nivou presedana, te da će se sud ubuduće baviti onim što sud u ovom segmentu jedino može da radi – eventualnom ocjenom formalno-proceduralnih pitanja postupka, a nikako i procjenom kvaliteta naučnih doprinosa, te stepenom ispunjenosti kriterijuma za napredovanje u okviru akademske zajednice – kažu sa UCG-a.
Senatorka prof. dr Žana Kovijanić-Vukićević glasala je na Senatu da se profesorica izabere u više zvanje. Od ukupno 17 članova s pravom glasa, jer u ovom slučaju se izjašnjavaju samo redovni profesori, prisutno je bilo njih 16. Gotovo svi, njih 15 je glasalo za prijedlog Vijeća Filološkog fakulteta da se prof. dr Tatjana Đurišić-Bečanović izabere u akademsko zvanje redovni profesor. Jedan član je bio uzdržan. Kako, inače, procedura nalaže, Senat je, nakon donošenja presude, ranije obavezao Filološki fakultet da predloži članove komisije i ponovo razmotri slučaj Đurišić-Bečanović. Nakon toga se ovo akademsko tijelo izjasnilo.
Gdje sud nije smio da stavi zarez
Profesorica Vukićević-Kovijanić objašnjava za Pobjedu gdje i zašto je sud trebalo da stavi tačku. Na početku presude se pominje da od početka raspisivanja konkursa za izbor u zvanje treba da prođe najviše pola godine dok se ne završi donošenje odluke. U slučaju Bečanović-Đurišić prošlo je više od pola godine.
– I tu je već prekršen zakon i onda se odluka smatra nezakonitom. To je bilo dovoljno i da se to vrati na ponovno odlučivanje, jer je to nešto što je probilo rokove. Mislim da je trebalo tu da se zaustave. Međutim, dalje u odluci suda kreće objašnjenje, detaljno, gdje se oni počinju baviti kvalitetom radova. To nije trebalo da urade – rekla je ona.
Vukićević-Kovijanić smatra da je profesorica Đurišić-Bečanović 2015. godine zadovoljavala uslove da bude izabrana u redovnu profesoricu i kaže da je zbog toga podržala prijedlog. Glasali su, kaže ona, da li da se prihvati stav Vijeća Filološkog fakulteta koje je predložilo.
– Trebalo je 2015. godine da bude izabrana u zvanje. Ne sjećam se kriterijuma, znam ljude koji su izabrani sa manje zadovoljenih stavki nego što je ona imala – rekla je ona.
Pešić nije dao pozitivno mišljenje i ne mijenja stav
Redovni profesor dr Vladimir Pešić, u to sporno vrijeme, 2015. godine, obavljao je posao čelnika Naučnog odbora i dao negativno mišljenje za izbor Đurišić-Bečanović. On je ranije rekao za Pobjedu da, kada je donesena presuda, ostaje pri tom stavu. Inače, Naučni odbor je savjetodavno tijelo, a mišljenje o izboru u zvanja daje i vijeće fakulteta, recenzenti, i svi oni onda pomažu Senatu, kao najvećoj akademskoj instituciji, da donese konačnu odluku. Pešić smatra da Naučni odbor nije počinio grešku i da se izjasnio na osnovu činjenica.
Istakao je tada da je autonomija Univerziteta davno povrijeđena i da ovaj slučaj ,,može u budućnosti da proizvede dosta negativnih stvari, da krenu da se pokreću tužbe...“.
– Ne znam da li postoje neki primjeri u nekim drugim državama, možda je moguće da postoje u nekim afričkim zemljama primjeri da se sudovi na ovakav način miješaju u stvari kao što su izbor u naučna zvanja na univerzitetima. Ubijeđen sam da kada je riječ o prostoru u visokom obrazovanju u Evropskoj uniji toga nema – rekao je Pešić.
Sada Naučni odbor nije dao mišljenje o izboru u zvanje Đurišić-Bečanović, a sa Univerziteta objašnjavaju i zašto. Kažu da s obzirom na to da je u oblazloženju presude eksplicitno navedeno da je u postupku davanja mišljenja od Naučnog odbora Univerziteta pogrešno primijenjena odredba Mjerila za izbor u akademska zvanja, odnosno da kandidat ispunjava potrebne uslove, sud je dao mišljenje, odnosno, preciznije, kroz obrazloženje korigovao tadašnje mišljenje Naučnog odbora iz 2015. godine.
– Sa druge strane, sadašnji saziv Naučnog odbora ne primjenjuje, niti može da tumači primjenu Mjerila za izbor u akademska zvanja iz 2015. godine, koja su odavno prestala da važe – zaključuju oni.
Prof. Ivanović: Senatori bili pod određenom vrstom pritiska
Redovni profesor ETF-a dr Veselin N. Ivanović, koji je i bivši senator, kaže Pobjedi da je nadležni sud neprimjereno i posredno uticao na izbor u zvanje na UCG, a time i na autonomiju UCG. Neprimjereno, ističe profesor, zato što je autonomija UCG zakonima garantovana, a posredno zato što je odluka suda prethodno prezentirana senatorima UCG, što je vjerovatno učinjeno odlukom rukovodstva UCG.
– Time su senatori bili pod određenom vrstom pritiska, a senatori prilikom odlučivanja o izborima u zvanje treba da se vode samo činjenicom da li je kandidat ispunio uslove za izbor u zvanje ili ne. To je, na neki način, ovdje bilo u drugom planu – smatra prof. Ivanović.
Sa druge strane, kaže da mu je prosto nevjerovatno da je nadležni sudski organ mogao uopšte dopustiti sebi da procjenjuje da li je 2015. godine UCG donio pogrešnu odluku i da je prof. Bečanović ,,ispunjavala uslove za izbor u zvanje“.
– Smatram da je sud sigurno ispravno procijenio da je došlo do kršenja procedure i određenih članova ranije navođenih u medijima, ali je morao ostati na tome i nikako ne zalaziti u domen donošenja odluke. Zalaženjem u domen donošenja odluke, sud preuzima ulogu Senata UCG i time krši autonomiju UCG, na što nikako nema pravo (izbori u zvanja su u isključivoj nadležnosti UCG) – poručuje profesor.
Ističe kako želi snažno da digne glas u zaštitu autonomije UCG i skrene pažnju na činjenicu ,,da je ovo još jedan udar na autonomiju UCG, ovoga puta od strane sudske vlasti – doduše, uz asistenciju organa UCG“.
– Podsjećam da je u posljednjih šest godina dva puta smijenjen rektor UCG na inicijativu 41. i 42. Vlade Crne Gore, da je 42. Vlada Crne Gore pokušala da imenuje sveštenika SPC u UO UCG, te da su ostali, čini se, jedino nastavni planovi i programi na koje država do sada nije pokušala da utiče. Pitam se dokle, i kamo mi to idemo – rekao je prof. Ivanović.
