Recite što god hoćete o politici ali samo među prijateljima i porodicom – mada i to dovodi do žestokih nesuglasica, često zasnovanih na nepoznavanju istorije i na ideološkim predrasudama. No postoje te staromodne stvari zvane "principi" – kao što su razlikovanje dobrog od pogrešnog, odbijanje da budem agresor i obrana ranjivih od nasilnika – usadili su mi baka i djed, i ja ostajem postojana u njima.
Zašto? Zato što je jedan od mojih djedova proveo četiri godine u njemačko-nacističkom logoru, a drugi je proveo četiri godine boreći se protiv njemačkih nacista u Jugoslaviji, od 1941. do 1945. Studirala sam o ratu cijeli život, s najboljim učenjacima, ovdje na mom McGill University, od 1985. godine.
Mi, obični ljudi, možemo da se ne složimo oko svega i svačega, oko ličnosti, političara, oko geopolitike, egzistencijalnih prijetnji svima nama, ali postoji jedna vrlo očigledna stvar koja mi je okrenula želudac (nula veze s politikom), nakon što sam sinoć stigla kući s posla i zapravo vidjela snimak Trampa i Vensa kako grde Zelenskog: nasilnici su nasilnici.
31Oni su najgori od najgorih. Odgojena sam da NE budem nasilnica, da nikada, nikada ne podižem ruku protiv nekoga manjeg i slabijeg od sebe. To je prizor koji sam vidjela kada je Vens prekinuo Trumpa intervenišući iz vedra neba, što je djelovalo kao zasjeda s predumišljajem.
Ostatak onoga što se dogodilo dobro je dokumentovan i neću nastavljati o tome – nijesam zainteresovana, ni za detalje. Ono što je važno, kao i uvijek, je "velika slika" - quo vadis? Za potrebe onoga što ću elaborirati u nastavku, prevešću taj posljednji dio ("quo vadis") na moderni jezik: "Kuda ideš (!!) dovraga, svi idemo i zašto smo „transportovani” u pakao ovih dana ?!" Ovo je verzija mog prilično pristrasnog prevoda drevnog mudrog latinskog pitanja.
Oni među nama koji su proučavali Drugi svjetski rat sjećaju se poznate Konferencije na Jalti u februaru 1945. godine. Jalta je na Krimu, usput (kakva ironija!). Tu su Čerčil, Ruzvelt i Staljin odlučili o budućnosti Evrope i ostatka svijeta (za narednih 80 godina - koji se evo rastavljaju i sada, 2025). U roku od samo jedne godine, samo godinu dana nakon tog susreta pobjednika prvog totalnog rata, Čerčil je održao drugi najpoznatiji govor u svom životu, onaj o gvozdenoj zavjesi, 1946. godine.
Evo dio tog govora:
"Od Štetina na Baltiku do Trsta na Jadranu, gvozdena zavjesa se spustila preko kontinenta. Iza te linije leže svi glavni gradovi drevnih država Srednje i Istočne Evrope. Varšava, Berlin, Prag, Beč, Budimpešta, Beograd, Bukurešt i Sofija, svi ti poznati gradovi i stanovništvo oko njih leže u onome što ja moram nazvati sovjetskom sferom, i svi su podložni u ovom ili onom obliku, ne samo sovjetskog utjecaja, već i vrlo visokoj i u mnogim slučajevima, sve većim mjerama kontrole iz Moskve. Sama Atina - Grčka sa svojom besmrtnom slavom - slobodna je da odluči o svojoj budućnosti na izborima pod britanskim, američkim i francuskim posmatranjem."
Ova tema me dovodi do predviđanja naučnika, analitičara, erudite kojem se jako divim: samo dva dana prije ovog sramotnog sastanka u Ovalnom kabinetu između Trampa i Zelenskog, jedan od najboljih odbrambenih i vojnih analitičara, profesor Majkl Klark (Michael Clarke), odgovarao je na pitanja o ratu u Ukrajini na Skaj Njus TV(koji teško da je neka "ljevičarska" medijska kuća, zar ne?!). U posljednje tri minute, ponudio je analizu onoga što će se dogoditi.
Slijedi moj domaći transkript riječi profesora Klarka, osobe koja je važi za hladnog, smirenog i sabranog naučnika koji nije sklon bilo kakvom pretjerivanju:
"Nažalost, mislim da smo na rubu istorijske izdaje, istorijskih razmjera, jer izgleda kao da će Ukrajina izgubiti blizu 20% svoje teritorije ...a zapadni svijet će izgubiti blizu 100% svog kredibiliteta.
Zapadni svijet, kao konstrukt, je mrtav. Međunarodno pravo, kao univerzalni konstrukt, je mrtvo - nestalo je.To se ne dešava ovih posljednjih nekoliko sedmica, sklizava brzo u posljednje tri ili četiri godine. No ovih posljednjih nekoliko sedmica zabijaju se posljednji ekseri u brojne lijesove.
A svijet u kojem se sada nalazimo, je svijet novog imperijalizma. Imamo trojicu velikih autokrata u svijetu sada, Putina, Si Đinpinga i Donalda Trampa... I ova trojica autokrata su svi imperijalisti. Svi oni žele da prošire svoje zemlje.
Putin je vrlo jasno dao do znanja gdje želi proširiti svoju zemlju - želi vratiti stari Sovjetski Savez, u nekom obliku. Đinping je vrlo jasno rekao: on želi proširiti svoju zemlju na Tajvan, i Južno kinesko more, i posjede jugoistočne Azije. Tramp je odlučan da proširi svoju zemlju - on je ozbiljan u zauzimanju Grenlanda; ozbiljan je u vezi s Panamom; a takođe je ozbiljan u stvaranju pritiska na Kanadu da promijeni svoj status - ne mislim da će uspjeti u tome - ali je smrtno ozbiljan u vezi Grenlanda.
Tramp želi da ostane zapamćen kao jedan od predsjednika koji je zapravo učinio Ameriku fizički većom, i želi svoju statuu na planini Rushmore.Njegova vizija, kao jednog od trojice je da će se suočiti njih trojica autokrata na nekoj velikoj konferenciji za 18 mjeseci ili za dvije godine, Putin, Đinping i Tramp, i oni će napraviti dogovor i urediti svijet. Oni će napraviti veliki, veliki posao - jer sve do čega je Trampu stalo je trgovina, da učini američku ekonomiju dominantnom, i da poveća fizičkiAmeriku.
I, na tom velikom sastanku koji bi imao sa ostalim autokratama, Tramp smatra da može da rebalansira svetsku ekonomiju, da može da uradi nešto da smanji nuklearno prisustvo u svijetu – da izbalansira nuklearno oružje između njih trojice.
On je bio vrlo jasan da je to ono što želi da postigne – Trampovi nastupi su svi o njemu: on želi dobiti Nobelovu nagradu za mir i statuu na planini Rushmore, a onda će napustiti kancelariju kao vrlo srećan čovjek. To je ono što on stvarno želi, i nije ga briga za Ukrajinu (samo želi da je skloni s puta),nije ga briga za Palestince i Gazu (samo ih želi skloniti s puta), nije ga briga za Tajvan (isto želi da ga makne s puta), zar ne? Nije ga briga ni za NATO (želi da sve to skloni s puta). Tramp želi stvari koje su mu važne u odnosu na Putina i Si Đinpinga. To će biti trojica velikikih autokrata koji će preurediti svijet negdje u naredne četiri godine.
Dakle, mi živimo u vrlo, vrlo mračnim danima, bojim se..."
(Autorka je urednica i menadžerka komunikacija iz Toronta)
