Početak školske godine je, na preporuku Instituta za javno zdravlje, odgođen za 1. oktobar, zbog procjene zdravstvenih vlasti da regularan početak školske godine, za koji je obrazovni sistem bio spreman, nosi rizik po zdravlje djece - zbog neizvjesnog razvoja epidemiološke situacije - koja je, iako pod kontrolom, još uvijek složena, saopštili su iz Ministarstva prosvjete prije par dana.
Roditelji zbunjeni: Kristina Mihailović iz NVO Roditelji je navela da su roditelji zbunjeni, te da imaju podijeljena mišljenja o tome što škola počinje baš tada.
,,Prilično su podijeljena mišljenja i ne može se reći da postoji jasan stav, postoji više problema, a jedan od najvećih se odnosi na zaposlene roditelje, posebno one koji su na izuzetim listama, odnosno koji moraju ići na posao ili ne mogu da iskoriste pravo na plaćeni odmor, samohrane roditelje, koji su već iskoristili ovo pravo, a njihovi poslodavci više nemaju mogućnosti ili prosto ne mogu da im to pravo obezbijede“, navodi Mihailović.
Oni su na društvenim mrežama napravili anketu na kojoj su pitali roditelje što misle o ovoj odluci, a njih 60 odsto je napisalo - da je to loša odluka.
,,Mogli su nešto uraditi, poput 'uči doma’, pa da učenici odslušaju poneku lekciju, prije nego što krenu u školu”… “Ne podržavam. Odlaganje za mjesec nije nikakvo rješenje, u oktobru situacija može samo biti gora”… “Ne podržavam. Zašto? Djeci je sve stalo! I druženja. I učenje. I igra sa drugarima. I mnogo toga...”
Kristina Mihailović
Ovo su samo neki od komentara nezadovoljnih roditelja.
S druge strane, oni koji podržavaju odluku navode da je zdravlje najbitnije: ,,Podržavam odluku. Sve se može nadoknaditi, samo ne zdravlje djece. Zašto rizikovati?”… “Odlagale su se školske godine i zbog visokih temperature, a ne zbog ove napasti”… “Podržavam. Stići će se sve” su neki od komentara.
Mihailović smatra veći rizik može da bude ako škola počne u oktobru.
,,Taj prvi oktobar možda nosi čak i veći rizik, nego prvi septembar, zbog gripe, virusa i svega onoga što donosi jesen. Roditelji su zbunjeni. Nije im jasno što bi moglo tu da se dodatno desi, u septembru računaju da upravo zbog svega onoga što se dešava, izbora, otvaranja granica, ukidanja određenih mjera je epidemiološka situacija bolje, te bi trebalo sa školom krenuti“, ističe ona.
Zadatak škole da „olakša“ uticaj epidemije: Učenicima je neophodna pomoć roditelja i škole da bi se uspješno izborila sa zahtjevima koje pred njih postavlja obrazovanje i odrastanje, kao i nova realnost života sa epidemijom.
„I kada se djeca vrate u školu, potrebno je uključuti stručnjake, koji će olakšati djeci prilagođavanje i izlaženje na kraj sa stresom u vezi sa opštom nesigurnosti uslijed epidemije kovid-19, opterećenjem školskim obavezama, drugačijim metodama rada, ocjenjivanjem, socijalnim interakcijama“, kaže socijalna radnica i porodična psihoterapeutkinja, Dijana Popović Gavranović.
Dijana Popović Gavranović
Za maloljetnike je sve što je donijela epidemija teže nego za odrasle, jer nemaju izgrađene strategije za izlaženje na kraj sa stresom, koje su odrasli izgradili kroz životna iskustva.
„Djeca se ne mogu sama zaštititi, a dodatno su uplašena jer ne mogu da razumiju nepoznatu situaciju. Na roditeljima i nastavnicima je da na prilagođen način objasne djeci situaciju i šta ih očekuje, smireno i racionalno, kao i da ih uvjere da su tu za njih, da im je važno kako se djeca osjećaju i da rade sve što mogu da se situacija poboljša“, objašnjava Popović Gavranović.
Ističe da nastavnici mogu biti saveznici ljekarima i zajedničkim radom, naučiti djecu kako da se zaštite tokom epdiemije.
„Od svojih učitelja, nastavnika i profesora đaci mogu naučiti nova pravila za bezbjednost, brigu o sebi i drugima. Takođe, od školskog osoblja dijete može dobiti istinite, dosljedne i potpune informacije, bez preplavljenosti strahom za sebe i druge“, kaže naša sagovornica.
Onlajn nastava ne može zamijeniti prave časove: Roditelji ne trebaju čekati da dijete krene u školu, da bi podsticali njihov razvoj i učenje, kaže Popović Gavranović.
„Rano obrazovanje kod djece razvija socijalizaciju, ljubav prema učenju, drugoj djeci, okruženju u kojem borave, obezbjeđuje nova iskustva, da iz svojih iskustava uče, lakše razumiju život i svijet oko sebe, da razviju samopoštovanje i samopouzdanje“, kaže ona.
Iako smo svjedoci da se danas sve više stvari može raditi onlajn, ovakva nastava ne može u potpunosti zamijeniti časove u pravoj učionici. Sagovornica Portala Analitika ocjenjuje da će škola zadržati najveći uticaj na učenje, sigurnost, zdravlje i dobrobit djece...
,,Dijete se uči zajedničkim iskustvom rješavanju problema sa nekim drugim - roditeljem, učiteljem, vršnjakom. U školi se uči kako se radi u velikoj grupi-odjeljenju, kako se funkcioniše sa odraslima i drugom djecom, kako se dijeli pažnja nastavnika sa drugom djecom, razvija se saradnja, saosjećanje, samokontrola i briga o sebi i drugima, istrajnost i motivacija za rješavanje zadataka i učenje, samostalnost“, podvlači Popović Gavranović.
Učenje kod kuće posebno rizično za najmlađe: Ona navodi da je zatvaranje škola posebno rizično za najranjiviju djecu, to jeste za najmlađe koji tek treba da započnu školovanje, a zahtijeva se da se služe online alatima i aplikacijama, za djecu sa razvojnim smetnjama, te za one iz osjetljivih grupa.
„Najmlađi nijesu u stanju da prate samostalno online nastavu, razvojno i zbog informatičke nepismenosti, slično je i sa djecom sa razvojnim smetnjama i djecom uz osjetljivih grupa, koji često i nemaju pristup računarima i internetu“, ističe ona.
Učionica
Naglašava značaj da dijete, kada tek krene u školu, treba da uspostavi odnos sa učiteljem i vršnjacima, te da usvojiti specifične sadržaje i razviti sposobnosti – govor, pisanje, čitanje, brojeve, računanje i rješavanje problema, što se sve odražava na dalji razvoj i učenje.
„Kod šestogodišnje djece pažnja još uvek nije svjesno kontrolisana. To zahtijeva posebne metode rada u školi koje čine nastavu zanimljivijom. Djetetova pažnja traje desetak minuta, pa je potrebno smjenjivati aktvnosti više puta za vrijeme jednog školskog časa. Važne su misaone funkcije deteta, a djetetovo mišljenje na tom uzrastu se zasniva na iskustvu. Dijete je motivisano za učenje kroz priznanje odraslih. Zato mu je važna bliskost sa učiteljicom i da od nje dobija puno prijatnih emocija“, objašnjava ona.
Još jedna zamka kod nastave na daljinu je to što je teško postaviti granice djeci u korišćenju ekrana jer istraživanja pokazuju da ,,korišćenje ekrana” kod djece ima za posljedicu manju koncentraciju, oskudnije opšte znanje i rječnik…
Popović Gavranović ističe da je komunikacija licem u lice nezamjenjiva, jer se veliki dio komunikacije zasniva upravo na govoru tijela. Onlajn nastava je s druge strane korisna za male grupe starijih učenika, ukoliko je organizovana tako da obezbjeđuje aktivno učešće i interakciju sa nastavnikom i drugim učenicima.
Postoje savremene osnovne škole koje funkcionišu preko platforme za onlajn učenje, te ukazuju ta ovakav metod rada može da funkcioniše.
Nove tehnologije mogu usporiti razvoj maloljetnika: Iako nove tehnologije mogu da ponude raznovrsne i korisne podsticaje, to ne znači i da mogu da zamijene direktnu komunikaciju sa osobama iz djetetovog okruženja, nužnu za njegov pravilan razvoj.
„Potreban je oprez, jer nove tehnologije mogu da pasiviziraju dijete i time uspore razvoj ili da dovedu do poremećaja pažnje. Svjedoci smo da djeca izlaze iz škola bez da su stekla vještine da biraju pouzdane informacije, da povezuju informacije iz više provjerenih izvora, da procijene tačnost podataka i valjanost iznijetih argumenata, kao i da izvode sopstvene zaključke i argumentuju svoje stavove. Bez ovih vještina, koje su neophodne za uspjeh u životu, djeca će ostati i suštinski digitalno nepismena“, kaže psihološkinja.
Ilustracija
Osim što je mjesto za učenje, škola je i važan prenosilac društvenih normi, te se tamo kod djece razvije socijalno prilagođeno ponašanje, ali i sprečava razvijanje nepoželjnih oblika ponašanja.
“Ako se dijete osjeća prihvaćeno od strane nastavnika i vršnjaka i ako je uspješno u školi, to dovodi do razvoja njegovog samopoštovanja i samopouzdanja. Ako dijete ima teškoće da se prilagodi školskoj sredini, vršnjacima i nastavnicima, to može izazvati pojavu agresivnog ponašanja kod djeteta ili povlačenja, anksioznosti, negativne slike o sebi”, zaključuje naša sagovornica priču za Portal Analitika.
Prosvjetna zajednica Crne Gore predložila je plan realizacije nastave za predstojeću školsku godinu, u kojem bi se djeca i nastavnici vratili u učionice. Neki od prijedloga su da obrazovne ustanove sa velikim brojem učenika funkcionišu puno radno vrijeme, tako što će polovina đaka iz jednog odjeljenja ići na prvi čas svih predmeta u sedmici, a druga polovina na drugi čas, za dvočasovnozastupljene predmete, kakva je većina. Za tročasovne, odjeljenje se dijeli takođe na dvije grupe, s tim što se treći čas održava preko Zoom ili drugih onlajn aplikacija.
