Da, virusi mutiraju, to je njihov posao. Sada se postavlja pitanje koja od ovih mutacija na bilo koji način menja težinu ili zaraznost bolesti?
Preliminarna istraživanja sprovedena u SAD ukazuju na to da određena mutacija,D614G, postaje dominantna i može da učini bolest zaraznijom, a možda i težom. Ali, drugi naučnici to još uvek nijesu pregledali i zvanično objavili.
Istraživači, iz Nacionalne laboratorije Los Alamos u Novom Meksiku, pratili su promjene u „špicu" virusa koji mu daje karakterističan oblik, koristeći bazu podataka nazvanu Globalna inicijativa za dijeljenje svih podataka o gripu (GISAID).
Oni napominju da u ovoj konkretnoj mutaciji izgleda postoji nešto zbog čega ona brže raste, ali posljedice toga još nijesu baš jasne.
Istraživački tim analizirao je podatke o pacijentima zaraženim koronavirusom u Šefildu u Velikoj Britaniji.
Iako su otkrili da ljudi sa tom određenom mutacijom virusa imaju veću količinu virusa u uzorcima koji su ispitivali, nijesu pronašli jasne dokaze da su ti ljudi postali bolesniji ili da su duže ostajali u bolnici.
"Mutacije nijesu loše"
Druga studija sa Univerzitetskog koledža u Londonu (UCL) identifikovala je 198 mutacija virusa koje se ponavljaju.
Jedan od autora, profesor Fransao Balu, kaže da mutacije virusa nijesu same po sebi ni dobre ni loše.
„Mutacije same po sebi nijesu loša stvar i nema ništa što bi ukazalo na to da SARS-CoV-2 mutira brže ili sporije nego što se to očekuje.
„Za sada ne možemo reći da li ovaj tip koronavirusa postaje manje ili više smrtonosan i zarazan", ističe Balu.
Studija sa Univerziteta u Glazgovu, koja je takođe analizirala mutacije, saopštila je da ove promjene ne predstavljaju različite sojeve virusa. Zaključili su da trenutno cirkuliše samo jedna vrsta virusa.
Praćenje malih promjena u strukturi virusa važno je za razumijevanje i razvoj vakcina. Virus gripa, na primjer, mutira tako brzo da vakcina mora da seprilagođava svake godine kako bi se nosila sa specifičnim sojem koji cirkuliše.
Razvoj ljekova
Mnoge od vakcina protiv COVID-19 koje su trenutno u razvoju ciljaju karakteristične šiljke virusa, ideja je da organizam prepozna jedinstveni element špica i tako pomogne u borbi protiv cijelog virusa.
Ali ako se taj špic promeni, ovako razvijena vakcina mogla bi da postane manje efikasna. Trenutno je sve na nivou teorije.
Naučnici još nemaju dovoljno informacija da bi rekli što će značiti promjene na genomu virusa.
Doktorka Lusi van Dorp, koautorka studije UCL, rekla je za BBC da bi mogućnost analize velikog broja virusnih genoma mogla biti „neprocjenjiva za razvoj ljekova".
