Tako tvrde voditelji najnovijeg interdisciplinarnog projekta američkih i mongolskih naučnika, koji se provodi uz aktivnu saradnju vrha mongolske države. Vozila-roboti, georadari, magnetometri, satelitski podaci, hiljade ljudi rade na projektu sistematskog pretraživanja preko 10 hiljada kvadratnih kilometara zaštićene zemlje u kojoj je, prema predanju, rođen Džingis kan, prenosi Tportal.hr.
Područje je danas zabačeni prirodni rezervat u najrjeđe naseljenoj državi svijeta, u kojoj trećina stanovništva još uvijek praktikuje nomadski stil života. Ta ista izolovana država, prema nekim izvorima, ujedno ima i najbrže rastuću ekonomiju na planeti.
Upravo u toj pustoj stepi krajem 12. vijeka sin ubijenog stepskog kana Temudžin počeo je okupljati razjedinjena mongoska plemena. Uveo je revolucionarne zakone i postao veliki, Džingis kano, stvorivši jednu od najmoćnijih i najokrutnijih vojski koje čovječanstvo pamti. U svega nekoliko decenija, Mongoli su pod Džingisom stvorili najveće carstvo, koje se prostiralo od Pacifika do Kaspijskog jezera. Džingisov unuk Batu stigao je kasnije i do naših krajeva, goneći mađarskog kralja Belu IV. sve do Jadrana.
Među vladarima koji su toliko izmijenili svijet, a o kojima se zna tako malo, Džingis kan vjerojatno nema pandana. Pretpostavlja se da je umro kada je imao 60-ak godina – možda od bolesti, možda od posljedica pada s konja, a možda od rana zadobivenih u zadnjoj od brojnih bitaka koje je vodio.
Kanovi su pokapani skupa s blagom koje su nakupili jer se vjerovalo da će im ono biti potrebno u zagrobnom svijetu. Sahrane su često bile organizovane u najstrožoj tajnosti kako bi se spriječilo pljačkanje grobova.Ogromna bogatstva starog svijeta slivala su se tih godina u pustu mongolsku stepu i nestala pod zemljom. Legenda kaže da su svi ljudi prisutni pokopu Džingis kana, kao i graditelji grobnice, pobijeni, a zatim da su pobijeni oni koji su svjedoke pobili. Pričalo se i pisalo da je na mjestu grobnice posađena šuma, da je promijenjen smjer obližnjoj rijeci, da je deset hiljada konjanika ravnalo zemlju nad grobnicom. Kroz stoljeća proširila se i poruka o Džingisovoj kletvi onima koji pokušaju da oskrnave mjesto njegovog počinka. Pričalo se da bi otvaranje grobnice pustilo zloduha, a neki Mongoli vjeruju da bi to bio kraj svijeta. U Mongoliji, Džingis kan danas ima status poluboga. Ali ne samo u Mongoliji.
U Kini, čije je carstvo do 1911. uključivalo i Mongoliju, mnogi Kinezi vjeruju da je Temudžin bio Kinez. Na teritoriji Kine čak postoji Kanov mauzolej sa praznim kovčegom, a mnogi Kinezi smatraju da bi Mongolija trebala da bude kineska pokrajina kao u vrijeme Džingisova potomka Kublaj kana. U svjetlu probuđene mongolske rudarske industrije, otkrivanje grobnice donosi i potencijalne političke probleme. Zbog toga su vlasti u prošlosti osujećivale, nekad i kažnjavale napore naučnika i istraživačkih ekspedicija. U doba kada je Mongolija bila bliska Sovjetskom Savezu, sentimenti koje je izazivao spomen na Džingis kana bili su povezivani s nacionalizmom i separatističkim težnjama u srednjoj Aziji.
foto: Radiosarajevo.ba
