Milorad Vujo Jeknić je tehnolog mašinstva koji je 20 godina radio u jednoj fabrici. Posao napušta zbog zdravstvenih problema, jer kako za Portal Analitika govori, džaba novac ako mu propada zdravlje.
''Imao sam platu od 800 - 900 eura, što je izuzetno za naše prilike, ali sam nažalost svakog dana pio ranisan. Nijesam mogao više tako. Možda je sudbina neka ili što već, ali nakon tri dana od napuštanja posla - ljekovi mi više nijesu trebali'', govori Jeknić.
Otkrio svoj talenat: Kako nastavlja, nakon što napušta posao, ubrzo otkriva novi talenat, za koji nije ni znao da postoji, a koji će mu odrediti dalju profesiju.
"Nijesam ni znao da umijem da se bavim ovim poslom, da izrađujem razne predmete i suvenire. Pošto mi je ćerka uspješna karatistkinja, tako iz dosade, napravio sam jedan ram za njenu diplomu. Kada mi je prijateljica došla i vidjela ram oduševila se, što je meni bilo smiješno, ali je zatražila da napravim ram za njenu sliku koju planira za izložbu. Učinio sam joj tu "uslugu", ona je to izbacila na Fejsbuk i tako je sve počelo", govori Jeknić.
Kako objašnjava, nakon tog rama dobio je ubrzo još porudžbina, prvo drveni poslužaonici, pa razni ukrasi i lampe...
"Prihvatao sam sve porudžbine, iako u početku nijesam znao kako se to radi. Išao sam kod prijatelja koji rade sa drvetom, stolara, oni su mi objasnili i nijesam mogao da vjerujem da mi to tako lako pada. Ubrzo sam u potpunosti ušao u tu priču i otvorio svoju firmu koja posluje i dan-danas'', priča Jeknić.
Ništa se ne baca: Jeknić je do sada osmislio i realizovao preko 2.000 proizvoda, a suvenire pravi od stvari koje drugi ljudi bacaju, ili ne primijete, jer kako dodaje i od najmanje sitnice, uz malo kreativnosti, može se stvoriti nešto - originalno.
"Ništa se kod mene ne baca, sve ima svoju svrhu. Na primjer, ova kutija sa drvenim guslama, to je konzerva od sardine koja je malo dorađena, prefarbana, ubačen je drveni okvir i unutra male drvene gusle i crnogorska kapa. Takođe, kada pođem u Ulcinj odvojim malo vremena da prikupim interesantne školjke i kamenje za neki drugi proizvod. I, upravo je u tome draž, što od običnih stvari koje ljudi bacaju ja napravim originalan i interesantan suvenir. Nekome je to smiješno, ali turista to zna i te kako da cijeni, jer je u pitanju suvenir osmišljen da predstavlja našu zemlju i oni će to kupiti prije negoli neki koji je uvezen iz Kine, a kojeg mogu nabaviti bilo gdje preko interneta", govori Jeknić, dodajući da suvenire radi pretežno od drveta i kamena, kao i da radi porudžbine, ali i da se svaki dan trudi da osmisli nešto novo.
Ljubav prema poslu mu pomogla da se sačuva od korone i ostavi duvan: Vujo je za potrebe izrade suvenira u svojoj kući napravio radionicu, a kako priča za Portal Analitika, ovaj posao mu je pomogao da sačuva porodicu u vrijeme korone.
"Teško da možete sputati djecu i zadržati ih u kući, oni žele da se gledaju sa prijateljima i imaju potpuno drugačije shvatanje svega. Naročito mi je nemoguće bilo sa ćerkom koja je proputovala čitav svijet. Ipak, morao sam nekako sačuvati porodicu i došao sam na ideju da se svi radno angažuju. Primjera radi, ćerka je izuzetno talentovana za slikanje, pa smo se dogovorili da ona oslika predmete koje ja izradim, a da joj ja od zarađenog novca kupim auto - kada položi vozački ispit. Spojili smo dobro i korisno i uspjeli da prođemo bez zaraze", govori Jeknić.
Naš sagovornik je napravio simboličan privjezak od drveta u obliku srca i više hiljada komada poklonio medicinskim radnicima koji su na prvoj liniji fronta odbrane od koronavirusa.
"Ti privjesci su jako jeftini, ali kada ide na tu količinu, onda se nakupi izdataka. Ipak i tu sam našao rješenje. Pošto sam bio dovoljno lud da u vrijeme korone ostavim duvan, onda sam odlučio da novac koji bih trošio svakodnevno na cigarete preusmjerim za nabavku potrebnog materijala i da se posvetim izradi tih predmeta. Na kraju sam napravio oko 3.000 tih privjezaka i poklonio ih zaposlenima Kliničkog centra Crne Gore'', priča Jeknić.
Nema interesovanja i volje za rad na veliko: Jeknić prodaju vrši preko interneta, a svoje proizvode izlaže na Fejsbuk stranici M3+ doo. Ipak, na takav vid prodaje je prinuđen jer, kako tvrdi, u Crnoj Gori nema volje da se sklopi saradnja za proizvodnju na veliko.
"Imao sam kratko saradnju sa par primorskih opština, ali to je vrlo brzo propalo. Svoje proizvode lako prodam, jer ih prodajem po realnoj cijeni, a problem nastane kada ih neko drugi plasira. Kao i većina, i suvenire koje ja izrađujem na primorju su prodavali po cijeni od 20, pa do 40 eura, iako je njihova realna cijena - četiri puta manja! Više puta sam pitao zbog čega to rade, zašto ne stave manje cijene pa da prodaju na količinu, a ne da čekaju čitav dan da im naleti par njih koji ne gledaju koliko što košta. Ali, tako ljudi rade kod nas, ja tu ne mogu ništa. Kada bi se stavljale realne cijene garantujem da bi na atraktivnoj turističkoj lokaciji prodaja skočila za deset puta", govori Jeknić.
Kako dodaje, za vrijeme svog rada nije naišao na bilo kakav vid interesovanja za masovnu proizvodnju.
"Moji prijatelji i ja, koji su svi voljni da rade, smo sigurno u mogućnosti da napravimo ogromne količine suvenira, na dnevnom nivou. Ali, volje nema. Jednostavno ne cijenimo dovoljno ono što je naše, crnogorsko, već nam je draže da uvezemo neke gluposti i time punimo rafove. To su pretežno suveniri koji se prodaju po simboličnim cijenama, što bi koštalo političke partije da naše građane umjesto hemijskih i bedževa obraduju suvenirom naše izrade?! Što je loše da se u našim megamarketima, na kasama, umjesto plastičnih igračaka nađu originalni suveniri domaće izrade?! Garantujem da bi mogli na dnevnom nivou da zarade platu radniku. Da ima volje, prodavali bi samo crnogorske suvenire, ali je nema. Možda ovo što radim neće zaživjeti za mog života, ali držim glavu gore i neću odustati", zaključuje Jeknić.
