Izjava novog srpskog patrijarha kojim se negira postojanje crnogorske crkve i nacije kao i nedavno gostovanje srpskog ministra Jeremića na Svetosavskim svečanostima u Bijelom Polju nijesu neočekivana dešavanja, niti je riječ o izolovanim incidentima. To su samo pojavni oblici jedne politike koja ima kontinuitet negativnog odnosa prema Crnoj Gori, kaže u razgovoru za Portal Analitika Marko Špadijer, sekretar Matice crnogorske.
- Nema mnogo promjena u ponašanju određenih struktura u Beogradu. Pratim medije i ponašanje političara u Srbiji i uočljivo je da se tamošnja javnost, kroz politiku i medije, priprema za jednu privremenost Crne Gore. To je strategija da nema odustajanja od generalnog političkog plana da su ovo ovdje, u Crnoj Gori, u stvari, srpske teritorije, kaže Špadijer.
Bez državne strategije: Dok je ponašanje određenih političkih struktura u Srbiji ostalo nepromijenjeno, generalni sekretar Matice crnogorske smatra da je mnogo teže razumjeti i opravdati odsustvo državne strategije u Crnoj Gori.
- Nešto se naopako dešava u crnogorskoj politici. Napravili smo suverenu državu, to je kapitalna činjenica koja obavezuje. To državno rješenje, taj državni okvir nijesmo, međutim, ispunili pravim sadržajem državne politike. Formalno, Crna Gora je opredijeljena ka Zapadu, stremimo usvajanju vrijednosti zapadne civilizacije. Suštinski, ništa ne činimo da zaista ovdje zažive te vrijednosti. Istini za volju, državna administracija aplicira, crnogorska država učestvuje u brojnim evropskim programima, participira se u brojnim evropskim organizacijama... Ali, malo činimo unutar zemlje na promjenama: vučemo formalno poteze koji vode ka evropskim institucijama, ali suštinski Evrope u Crnoj Gori nema, smatra Špadijer.
Opstanak retrogradne svijesti: Špadijer objašnjava da je u Crnoj Gori, i nakon referenduma i promjene državnog okvira, ostala ukorijenjena stara, retrogradna svijest i da crnogorska vlast ne pokušava da sistematski gradi važan, identitetski dio bića Crne Gore.
- Uvijek postoje neki preči poslovi, neka dnevna politika. Ne sprovodi se ni ono što je usvojeno. Na primjer, Crna Gora je usvojila pravopis crnogorskog jezika. Odluka je objavljena u Službenom listu. Ali, u svakodnevnom životu ostavljeno je na slobodnu volju političarima, nastavnicima, činovnicima da sami odlučuju hoće li ili ne primjenjivati pravopis. Kao da državni propisi ne obavezuju nikoga iz državne administracije da ih sprovodi. Ne postoji vizija da se sve to objedini u cjelovitu nacionalnu politiku, naglašava Špadijer uz napomenu da se, i tri godine nakon osamostaljenja, finansiraju poslovi koji u suštini vode obezličenju državnog identiteta. I da se sve to radi – državnim novcem i u dnevnopolitičke svrhe.
Destrukcija vlastitih temelja: Generalni sekretar Matice crnogorska naglašava da su incidenti poput skraćivanja himne ili pokušaja prepravljanja nacionalnih simbola, samo manifestacije i simboli da ne postoji jasno definisana državna politika čuvanja identiteta države i društva.
- Državnim novcem je prepravljana, i dalje se prepravlja crnogorska istorija. Iz budžeta su građeni hramovi Srpske pravoslavne crkve, preuređivane su crkve, rađeni konaci... Pri tom, država je pomagala SPC iz državnog budžeta, uglavnom vođena razlozima dnevne politike ili neke dnevne političke manipulacije, jer je vlast htjela da sa sveštenstvom SPC pravi političke aranžmane, kaže Špadijer.
On smatra da je referendum morao biti vododjelnica u Crnoj Gori; da Crna Gora krene u izgradnju sekularne države.
- Crnogorska država kao da nema skoposti, nema snage; taktizira se i stalno se prave neki truli kompromisi. Ne vidi se jasno državno opredjeljenje da se Crna Gora u dvadeset i prvom vijeku oslobodi nekih atavizama i da preraste u jedno moderno demokratsko društvo. Umjesto toga, prave se dnevnopolitički aranžmani sa institucijom - kao što je Srpska pravoslavna crkva - koja ne priznaje ni crnogorsku samostalnost, ni nacionalnost, niti priznaje kulturu ili postojanje crnogorskog jezika. U suštini, imate političkog protivnika kojeg državni funkcioneri tetošu i podržavaju. To vodi ka destruiranju sistema vrijednosti i potkopava temelje društva, zaključuje Marko Špadijer.
D. Đuranović
