Ksenija Popović rođena je 1977. godine u Podgorici. Od jedanaeste godine, živjela je u Italiji, Americi i Španiji. Njen roman-prvijenac, „Dječak iz vode“, koji je napisala sa osamnaest godina, a objavila nekoliko godina kasnije, dobitnik je prestižne nagrade „Isidorinim stazama“, koju joj je dodijelila beogradska izdavačka kuća „Plavi jahač“ 2004. godine. Iste godine je njen roman proglašen najprodavanijim u Crnoj Gori. Po motivima ovog djela, rediteljka Marija Perović je snimila film „Gledaj me“. Ksenija potpisuje i stručnu literaturu – autorka je „Gramatike italijanskog jezika“.
Diplomirala je engleski i španski jezik i književnost na filološko-književnom smjeru Katoličkog univerziteta u Milanu, sa prosječnom ocjenom 10. Njeni profesionalni počeci su vezani za novinarstvo. Dok je bila u inostranstvu radila je kao dopisnik, a po povratku u Crnu Goru bila je angažovana kao novinar na televiziji IN.
Danas ima profesionalni diplomatski angažman pri Ministarstvu vanjskih poslova i evropskih integracija, ali je trenutno na porodiljskom je odsustvu. Udata je za kolegu Ivana Ivaniševića, sa kojim ima dvoje djece: dvogodišnjeg Filipa i Lenu koja će uskoro napuniti deset mjeseci.
Trenutno je u štampi njen novi roman, „Uspavanka za Vuka Ničijeg“, koji će u prodaji biti od 20. marta.
BUĐENJEŠto Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Oni kojih više nema. I mogućnost da jedem za dva momka, a da se ne ugojim.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Sve. Nikad, ali nikad se ne bih vratila nazad. Iznad svega, volim slobodu da donosim svoje odluke. Ne trpim autoritet autoriteta radi, što se, nažalost, odražava i na poslu. Sa mnom se „na lijepo“ može sve. Onog trenutka kad mi neko uputi jednu od dvije najbudalastije rečenice na svijetu - „zato što ja tako kažem“ ili „dovešću ja tebe u red“ – od mene će dobiti samo otpor. A nema djeteta koje ih, tokom puberteta, nije čulo bar hiljadu puta. Dobra strana „odraslog života“ su i prijateljstva. Nekada je bilo najvažnije koliko društva imam, sada - ko je u njemu. Mnogo volim svoje prijatelje i strašno sam ponosna što su moji.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Bila sam (možda i ostala, ko zna) izuzetno talentovana za glumu. Svi su vjerovali da ću se time baviti, ali odlazak u inostranstvo je učinio svoje. I dalje vjerujem da bih upisala glumu da sam ostala u Crnoj Gori, i još uvijek bih voljela da dobijem priliku da se oprobam u tome.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Ne umijem da prećutim. Kad nešto želim da kažem, izaći će mi kroz uši, ali će izaći. Užas!
Što najviše cijenite kod drugih?
- Dobru namjeru. Kad to prepoznam, nema greške koju neću oprostiti.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografiju i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Zvala bi se vrlo jednostavno: „Ksenija“. Voljela bih da me glumi Rejčel Vajs.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Druželjubiva, dobronamjerna, maštovita, (pre)otvorena, (pre)detaljna.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Ja sam vam kao suši! Prije svega, zato što je neobičan; nije čokolada koju svi vole. Ali, najviše iz sljedećeg razloga: ko ga voli – obožava ga, ko ga ne voli – ne voli ga; ali veliki broj ljudi neće ni da ga proba zato što ima usađenu prekoncepciju da mu se ne bi dopao.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Sve. Ako baš moram da biram, voljela bih da mogu da čitam misli.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa nekom od dobitnica Oskara, naravno na dan dodjele! Inače je moj san da dobijem Oskara. Ne znam u kom kapacitetu, ali ta me dječija maštarija još nije prošla, a ako nije do sad – male su šanse da će ikad!
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Uvijek nešto porodično, samo od meteoroloških prilika zavisi što.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Nirvanina obrada „The Man Who Sold the World“; Pearl Jam: „I Am Mine“; Kate Bush: „Wuthering Heights“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- U posljednje vrijeme samo filmovi. Prvo „Ponoć u Parizu“, i to do te mjere da sam ga pomenula u romanu. Glavni junak je holivudski scenarista koji želi da objavi roman, a mašta da živi u Parizu '20-ih godina prošlog vijeka. Ta mu se maštarija ostvaruje, pa upoznaje pisce kao što su Hemingvej i Ficdžerald, zaljubljuje se u ženu s kojom su bili Modiljani i Pikaso, a roman mu čita Gertruda Stejn. Sjajna ideja, ostvarenje snova svakoga ko se ikad bavio pisanjem! Izdvojila bih i film „Parada“, jer smatram da je Dragojević uspio da nađe jedini pravi način, da tu temu približi našim ljudima.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Koliko mi prostora dajete? Jer, spisak je poduži...
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus. Bude mi muka i prije nego što krene.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Najboljim drugaricama.
Čemu se uvijek obradujete?
- Kad čujem riječ „mama“. Kad to kažu, mogu poslije što god hoće da mi urade. Još ako se i nasmiješe...
Da li za nečim žalite?
- Žalim što, kad sam bila mlađa, nijesam bila svjesna svoga izgleda i svojih kvaliteta. Stalno mi se činilo da nijesam dovoljno zgodna, ili nijesam dovoljno dobra. Sad gledam stare fotografije i dođe mi da plačem kad se toga sjetim. Ali moja generacija žena je tako odgajana, da, ne daj bože, nema samopouzdanja! Da se razumijemo, ne valja ni ovo danas, današnja generacija ima višak samopouzdanja, i to lažnog. Voljela bih da sam imala zlatnu sredinu.
Bez čega ne možete?
- Pošto je pitanje bez čega, a ne bez koga – nema toga bez čega ne mogu. Ali mnogo vremena provodim na internetu i mnogo među knjigama.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Za nesporazum.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Za djecu, što bezbolniji život. Za mene, da mi se knjige čitaju svuda u svijetu (to bi onda povuklo čitav niz ostvarenja drugih želja). Treća želja bi bila da upecam još jednu zlatnu ribicu.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Porodila se dva puta. Ispostavilo se da ne pretjeruju, strašno je!
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Organizovala bih divno druženje s prijateljima. Mimo toga, 24 časa dnevno u porodici.
Kako biste voljeli da umrete?
- Stara, s mnogo unučadi. I mnogo napisanih knjiga na polici. Ali da svi govore: „Vidi ti nju kako piči sa 90 godina, ne bih joj dao ni 80!“
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Srećan put.
(Priredila: A. POPOVIĆ)
