Ministarstvo socijalnog staranja, brige o porodici i demografije ne planira ove godine u Podgorici da otvori sklonište za beskućnike, ali kažu Pobjedi da je to aktivnost na kojoj će se raditi u narednom periodu. Iz Glavnog grada navode da nijesu informisani niti konsultovani u vezi s tim projektom.
– Vjerujemo, međutim, da je Ministarstvo obavilo sve potrebne procjene i analize kako bi donijelo odgovornu odluku u ovom kontekstu – kažu iz Sekretarijata za socijalno staranje Podgorice.
Iz Ministarstva su obrazložili da u akcionim planovima za ovu godinu kroz aktivnosti koje utiču na realizaciju operativnih ciljeva iz određenih strateških dokumenata nije predviđeno uspostavljanje usluge smještaja u prihvatilištu-skloništu na teritoriji glavnog grada, ali je to aktivnost na kojoj će se raditi u narednom periodu.
Osmoro beskućnika
U Podgorici je trenutno za osam beskućnika obezbijeđen smještaj i primaju finansijsku podršku od sto eura mjesečno.
Iz Sekretarijata za socijalno staranje saopštavaju da nijesu nadležni za vođenje evidencije o broju beskućnika, te da je na osnovu nalaza i mišljenja Centra za socijalni rad njih osmoro.
Dodaju da beskućnici imaju pravo na jednokratnu novčanu pomoć, kao i na besplatan obrok u narodnoj kuhinji. Nijesu objasnili na koji način se beskućnicima pruža smještaj, imajući u vidu da nema skloništa.
Naveli su da su brojni izazovi vezani za beskućništvo, jer uključuju spoj različitih faktora – individualnih, porodičnih, socijalnih, ekonomskih... Kažu da rješavanje ovog problema zahtijeva sveobuhvatan, integrisani i multidisciplinarni pristup i blisku saradnju različitih sektora.
Iz ovog ministarstva navode da je jedan od glavnih izazova što korisnik u nekim slučajevima nije dovoljno upoznat o pravima koja može ostvariti po osnovu zakona.
– Takođe, moramo naglasiti i slučajeve kada lica ne žele da prihvate određeni vid pomoći, te svojom voljom odučuju da borave i spavaju na otvorenom – kažu iz Ministarstva.
Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti propisano je da je beskućnik osoba koja nema adresu stanovanja, boravi na javnim ili drugim mjestima koja nijesu namijenjena za stanovanje i nema sredstava kojima bi mogla da podmiri potrebu stanovanja.
Centri za socijalni rad u skladu sa svojim nadležnostima, a uvidom u određene baze podataka utvrđuju da li određeno lice pripada ovoj kategoriji korisnika i u skladu s tim pružaju određenu vrstu pomoći.
Ne zna se, međutim, koliko je beskućnika u Crnoj Gori, jer ne postoji takva vrsta registra. Iz Ministarstva odgovaraju da registar i nije potreban, odnosno da „za sada nije prepoznata potreba za osnivanjem ovakve vrste registra, jer centri za socijalni rad uvidom u određene baze podataka mogu utvrditi da li je neko lice kategorisano kao beskućnik“.
– Sakupljanje pouzdanih podataka o broju ljudi koji su beskućnici je vrlo složeno u svakom društvu, jer to uključuje i skrivene oblike kao što su život s porodicom ili prijateljima, u neprihvatljivim uslovima ili lica koja se suočavaju s različitim oblicima isključenosti – naveli su iz Ministarstva.
JU Dom starih „Grabovac“ Risan ima licencu za pružanje usluge smještaja u prihvatilište-sklonište odraslog i starog lica koje je beskućnik koja se odnosi na teritoriju Crne Gore, kao i uslugu savjetovanje odraslom i starom licu koje je beskućnik, sa teritorije Crne Gore. Oni do zaključenja lista nijesu odgovorili Pobjedi na poslata pitanja.
Nakon zatvora nemaju gdje
Prema podacima Ministarstva u Crnoj Gori postoji jedan licencirani pružalac usluge svratišta za odrasla i stara lica, koja su beskućnici koji dolaze iz zajednice osoba koje koriste droge ili su osobe koje pružaju seksualne usluge, LGBTIQA+ osobe i bivši zatvorenici/zatvorenice - NVO JUVENTAS u Podgorici.
Marija Radović iz Juventasa objašnjava Pobjedi da oni imaju licencu za svratište, što znači da osobe kojima je potrebna ta vrsta pomoći mogu da dođu kod njih po čistu odjeću, da se istuširaju, da dobiju obrok, ali još nijesu počeli da pružaju tu vrstu usluge, jer čekaju da resorno ministarstvo obezbijedi cjenovnik.
Radović kaže da su pokušali da dođu do podatka o broju beskućnika, ali da nema registra.
– Kada nemamo registar teško se može planirati razvojna usluga – kazala je ona.
Ona dodaje da kroz praksu prepoznaju da je ova vrsta pomoći potrebna onima i koji izlaze iz zatvora, a nemaju nikakav vid podrške, te da je tu dosta mladih ljudi.
– Mnogo je široka priča i pogađa različite zajednice – rekla je ona.
Od sredstava za život do psihološke pomoći
Iz Ministarstva objašnjavaju da se usluga smještaja u prihvatilištu-skloništu obezbjeđuje odraslom i starom licu koje je beskućnik.
Pružalac usluge korisniku obezbjeđuje tri obroka dnevno za odrasla lica, sredstva za ličnu higijenu, sredstva za održavanje higijene prostora, čistu posteljinu i peškir, pranje prozora i tepiha najmanje jednom u šest mjeseci, u skladu sa svojim sposobnostima aktivno učešće u održavanju lične higijene.
Takođe, kako dodaju, korisniku se obezbjeđuje podrška u preuzimanju kontrole nad sopstvenim životom, podrška u ostvarivanju kontakata sa porodicom i drugim licima važnim za korisnika, radno-okupacione i slične aktivnosti.
Pružalac usluge dugotrajnog smještaja u prihvatilištu-skloništu (do 12 mjeseci) korisniku obezbjeđuje i organizovanje grupa samopomoći.
