Juče su ih na aerodromu dočekali rodbina, prijatelji i ponovo navijači, oni koji su ih bodrili i bili uz njih od Podgorice, preko Skoplja do Ljubljane. Najljepši mogući doček!
A đe su se sakrili oni koji su preksinoć, nakon njihove veličanstvene pobjede, potrčali da tvituju čestitke? Oni iz vrha države, ministar ,,sreće i veselja“ kako odlazeći premijer na sjednicama Vlade naziva prvog među sportistima, i premijer koji je znao da se pohvali dolascima na sportske manifestacije. Možda su imali ranije preuzete obaveze?
Vrijeme svima daje mjesto. I sve one koji su navijali za razne Danske
Ili, biće da je tako, nijesu imali hrabrosti da im pogledaju u oči, jer nije se lako suočiti sa ,,lavicama“ i navijačima.
Zato su se odlučili za tviter radosti i čestitke. Ali kakve - stereotipne, šablonske i protokolarne, koje odaju potpisnike. I reflektuju taj stvarni odnos onoga koji ih i potpisuje prema onima kojima su upućena, a to se najbolje vidi kada se izbjegava pominjanje imena Crna Gora. Zato zvaničnici Vlade potpisuju tvitove svojih vjernih savjetnika, koji ime naše države zamjenjuju različitim oblicima (najčešće prisvojnih) zamjenica - našoj, nama, svima… Namjerno to rade jer ne vole ni ime Crnoj Gori da pomenu.
Kako to vrijeme izmjeri i da svima što zaslužuju. I ,,zlatnim lavicama“ i onima koji su se sprdali sa njihovim srčanim patriotizmom, ljubavlju prema državnom dresu.
Nije bilo davno kad je Kapisoda kazao da EP organizuju dvije države - Slovenija i Sjeverna Makedonija, i jedan savez - RSCG
Da, vrijeme svima daje mjesto. I sve one koji su navijali za razne Danske, umirio je fenomenalni rezultat naših najboljih rukometašica. Zaćutali su!
Kao što su ćutali mnogi iz države, ne tako davno, kada su ,,lavice“ i ,,Morača“ igrali prve utakmice na upravo završenom Evropskom prvenstvu i udarale temelje bronzanog evropskog odličja, ono kada je prvi čovjek crnogorskog rukometa Petar Kapisoda (kome nije bilo teško da popravlja krov koji je prokišnjavao uoči premijere) glasno i jasno kazao crnogorskoj, ali i evropskoj javnosti, da Evropsko prvenstvo u ženskom rukometu organizuju dvije države – Slovenija i Makedonija i jedan Savez – Crne Gore.
Nastavilo se to premijersko i ministarsko ćutanje, i nakon Podgorice i nakon Skoplja i nakon prvog poraza u Ljubljani. Izostala je očekivana pomoć države Savezu koji je domaćin izuzetne evropske sportske priredbe. Ćutali su i na Kapisodine prozivke nadajući se da će biti zaboravljen i onaj ponos Crne Gore koji je rastao u ,,Morači“.
Ali opet su se prevarili, u pomoć Petru i ,,lavicama“ uskočili su prijatelji. Oni koji istinski vole i ponose se Crnom Gorom.
No, tu nije bio kraj neobjašnjivim odlukama izvršne vlasti. Kada se viđelo da ,,lavice“ mogu, kada su navijači odlučili da ih podrže od Vardara pa do Triglava, u meču odluke uslijedio je novi šok. Država je naumila da pokaže ,,moć“: na uštrb navijača i naših ,,zlatnih lavica“. Nijesu pomagale pare, molbe, dopisi… Za avion sa navijačima Crne Gore nije bilo radnog vremena.
Kada su organizatori čarter leta sa navijačima Crne Gore u bici za bronzu u Ljubljani to zatražili – odgovor je bio neumoljivo i kategorično negativan, da se avion do 23 časa mora vratiti u Podgoricu.
Kojoj državi pripadaju Aerodromi Crne Gore? Da li istoj državi kojoj pripadaju ove heroine u crvenim i zelenim dresovima koje su ostavile srce na parketu ,,Stožica“ da bi Crnoj Gori donijeli „zlatnu bronzu“?
Na žalost – ne. Jer, dok neki daju svoje srce, uče pobjednički karakter, odriču se odmora, druženja, mladosti u punom smislu riječi, daju 100 odsto sebe za loptu samo da bi pjevali himnu i nosili grb, neki drugi – navijaju za Dansku. Ili ih nije briga.
Da li su ministar "sreće i veselja“ i premijer u tehničkom mandatu možda čuli za pohvale koje su stigle na adresu RSCG?
E, zbog toga nijesmo isti, zato takvi nikada neće shvatiti što znače oni otkucaji srca i treptaj u duši kada su đevojke u crvenom napravile podvig kakav ne pamti moderni rukomet.
Ne, nijesmo isti. Srećom!
Da li su ministar "sreće i veselja“ i premijer u tehničkom mandatu možda čuli za pohvale koje su stigle na adresu Rukometnog saveza Crne Gore, ne samo za organizaciju u Podgorici, već za podršku navijača ,,lavicama“ i u Skoplju i u Ljubljani. Da li znaju za onu izjavu Kapisode da je odanost, privrženost i emocija naših navijača u Podgorici, Skoplju i Ljubljani oduševila Evropu.
Možda i ne žele da čuju, dok su zabavljeni opstankom na vlasti. I zato se - poslije svega što su propustili da urade, da pomognu za promociju sopstvene države – jer sportski uspjesi su najveća reklama – oni koji su odbili da podrže ovaj crnogorski projekat neće ni zacrvenjeti.
Kad je bila muka, kad je bilo logično da izvršna vlast podrži organizaciju velike manfestacije – ruke podrške niđe nije bilo, pa je stoga ministru ,,sreće i veselja“ i odlazećem premijeru bolje da ne probaju da ih pozivaju na neke svečane prijema, sad kada vide da su ,,lavice“ uspješna priča.
Ali sad je kasno, svako je pokazao svoje pravo lice. Dovoljno su se obrukali, da dodatno ne pokušavaju da skupljaju političke poene na trudu, znoju i želji onih koje nijesu podržali kad je trebalo.
