Piše: Mihailo RADOJIČIĆ
"Sloboda je savjesti neograničena", stoji u čl.208 Ustava za knjaževinu Crnu Goru iz 1905.
Dobra ustavna norma kao i dobri zakoni se mogu sa vremenske distance tumačiti i sa literarno umjetničkog stanovišta. Ovaj član Ustava, prije više od jednog vijeka u Crnoj Gori, estetički veoma diskretno, provocira etičku svijest, odnosno savjest svojih državljana, dopuštajući im u tom smislu punu slobodu. U to vrijeme u ovoj državi nije bilo mnogo, zavidno obrazovanih ljudi, kamoli - akademika. Skroman je bio i broj onih sa elementarnim, osnovnim obrazovanjem. To govori da je moral bio širi od njihove naobrazbe i nije nikakvom zakonskom direktivom uslovljavan i ograničavan.
Kad bi današnji Ustav Crne Gore imao sličnu normu, morao bi je preobraziti u njenu suprotnost upravo zahvaljući alavim naravima obrazovanih a prije svega - alavosti akademika. Ponašaju se kao da su sa tajkunskih visina bačeni u akademiju nauka i umjetnosti, a ne da su tu prispjeli kroz redovne procedure univerzitetskog obrazovanja i postuniverzitetskih naučnih dokaza.
Pravni zaum akademika: Doduše, kad bi im nabačio tajkunske frizure "šišanje do glave", ne bi mnozini s čela pročita mnogo pameti, a kamoli mudrosti. Ozbiljne akademije se i danas u svijetu nazivaju institucijama "besmrtnika" ali su im mandati čelnika po zakonu "smrtni", tj. precizno ograničeni. Predsjedniku CANU Momiru dr Đuroviću je teško ući u trag koliko je puta ponavlja iz mandata iako je iz prve pao od srpskog korpusa akademije. Prevukli su crnogorski glasovi na silu, a sada im služi na sramotu. Neznaven i neograničen na ograničenom mjestu.
Predsjednik CANU "ugledni" akademik Đurović (uglednost mu dolazi od glagola ugledati se na SANU, a ne od imenice ugled) neće sa mjesta predsjednika da ide doma no mimo zakona oće besmrtno da ostane na čelu žalobitnih kolega, smrtnika.
Poučeni ovakvim uzorom, bolje rečeno prizorom, budući akademici treba obavezno da prilože prilikom prijema ne samo Uvjerenje o državljanstvu već bi valjalo i dokaz o zdravstvenom stanju i mentalnoj skloposti. Budući da je doktor Kosović konačno napuštio Njujork (živi u H. Novom) ne bi marilo da diskreno propušti kroz "ruke od pameti" neke besmrtnike iz CANU na čelu sa dr Đurovićem.
Neka je prosto to što Đurović radi sa sobom, ali neoprostivo je kako sa njim sustopice sarađuje sijaset njegovih doglavnika za koje se, bar do sada mislilo, da su drugi i drugačiji. Sad su barabara uz davno posrnulog Đurovića koga podržaju na prvom mjestu od 2002. pa do zadovijek. CANU postaje slučaj jer ni slučajno takva ustanova visoke nauke niđe na svijetu ne izbjegava pravnu nauku. Ne izbjegava je ni ova ali oni, akademici, izbjegavaju pravo i prepravljaju ga u svoju korist i po svaku cijenu.
Podsjetiću još jednom na crnogorski ustav iz 1905. U članu 213 se kaže: "Državljani imaju pravo udruživati se u ciljevima, koji nijesu protivni zakonima". Ako se neko pita čemu ovoliko citiranja "prevaziđenog" ustava, evo razloga: citat(i) pokazuju tradiciju pravne norme o svijesti i savjesti u Crnoj Gori, ali ta norma nije ostavila nikakvog traga na najveće njene naučne činioce koji su u svakoj pravnoj državi savjest dosljednosti i poštovanja ustanovljenih zakonskih normi.
„No pasaran Montenego“: No, lako je ući u trag ovakvom bestragavanju države. Na ovom portalu, povodom ove aktuelne teme, čitaoci u komentarima navode odavno znano ponašanje istog čelnika akademije pred referendum o nezavisnosti Crne Gore... koji je i onda bio na čelu CANU.
Na pitanje kolege akademika - u jednoj stranoj državi đe je Đurović bio gost - šta očekuje od Referenduma vrli crnogorski predsjednik–akademik, unaprijed ponosan na svoju sigurnu (pr)ocjenu je odgovorio: "No pasaran!" Budući da mu je ocjena pala, a država suvereno ustala, on bi, da ova naša država ima savjesti bio samo akademik za po kući. A da isti ima što nema, kad mu je izjava omanula, manuo bi se akademije. Sam bi se povuka doma sa najvišeg mjesta u domu nauke.
Ovaj neučtivi naučni tezgaroš - koji ugledom države trguje ispod tezge - tek se sada zalaže da opstane po cijenu kršenja zakona na mjesto koje ničim nije zamirita. To onda ima samo jedno i jedinstveno značenje: s tog mjesta prepoznaje mogućnost za urušavanje države i on je urušava. S tog mjesta već prijeti predsjedniku Vlade i ministru pod čijim je resorom akademija. Pa naravno! Tamo đe se krši zakon ljudi su ništavni makar na kom mjestu bili.
Državna (ne)moć: Ukoliko državi ne basta da zakonski uđu u kraj takvim prestupnicima ima spasonosno rješenje - neka i oni s čela države idu doma pa "kome prsne čelo teško njemu"!
Kako se primičemo Evropi nama su zakoni sve truliji, a bezakonje sve jače, iako nas EU poziva prije svega na čvrstu zakonitost. No, u Crnoj Gori predugo traje nepodnošljiva lakoća podjele zvanja i imenovanja. Država (čitaj: koalicija na vlasti) u predizbornim utrkama i sumnjive podanike čašćava zvanjima i priznanjima, a oni joj uzvraćaju - nepriznavanjem njenih zakona. Oduvijek je tako i bilo. Đe je malo znanja, za zvanja je borba neprestana...
Na ovu akademsku bestijelnost prvoga reda nije reagovala nijedna institucija građanske svijesti, opoziciona stranka ili slobodna štampa. Na putu do bezakonja sve je dopušteno. U CANU se opiru svemu što je zakonska norma a prizivaju u pomoć državu da im budžet ne uskrati. Oće o državnom trošku da potroše državu. Neosporno je da CANU ima, i imala je ljudi od naučnih imena, ali sa ovakvom sviješću ona nikada neće biti akademija ''slavnih'', kad daje prednost tolikom broju sramnih. Njima, za nauku, odlazi najveći procenat iz državnog budžeta, čak i u ovim oskudnim vremenima. To u konačnom govori da su oni ipak neograničena savjest države.
"Glavari se skamenili . . . "
Članovi CANU su (bez dopisnih):
ODJELJENJE PRIRODNIH NAUKA
REDOVNI ČLANOVI:
Dr Ranislav Bulatović, izabran 2000.godine,
Dr Petar Vukoslavčević, izabran 2003.godine,
Dr Dragutin Vukotić, izabran 1981.godine,
Dr Momir Đurović, izabran 2000.godine,
Dr Milojica Jaćimović, izabran 2003.godine,
Dr Gordan Karaman, izabran 1993.godine,
Dr Vlado Lubarda, izabran 2006.godine,
Dr Ljubiša Stanković, izabran 2003.godine,
Dr Milinko Šaranović, izabran 1993.godine,
Dr Vučina Šćekić, izabran 2003.godine,
Dr Perko Vukotić, izabran 2008. godine,
Dr Svetomir Ivanović, izabran 2008. godine,
Dr Slobodan Backović, izabran 2011. godine.
VANREDNI ČLANOVI:
Dr Predrag Miranović, izabran 2008. godine,
Dr Goran Nikolić , izabran 2008. godine,
Dr Igor Đurović, izabran 2011. godine,
Dr Svjetlana Terzić, izabrana 2011. godine.
ODJELJENJE DRUŠTVENIH NAUKA
REDOVNI ČLANOVI:
Dr Petar Vlahović, izabran 1993.godine,
Dr Dragan K. Vukčević, izabran 2003.godine,
Dr Miomir Dašić, izabran 1996.godine,
Dr Momčilo Zečević, izabran 2003.godine,
Dr Zoran Lakić, izabran 2000.godine,
Dr Dragutin Leković, izabran 1991.godine,
Dr Vlado Strugar, izabran 1973.godine,
Dr Branislav Šoškić, izabran 1973.godine,
Dr Milica Kostić, izabrana 2008. godine,
Dr Dragan Radonjić, izabran 2008. godine,
Dr Đorđe Borozan, izabran 2011. godine.
VANREDNI ČLANOVI:
Dr Veselin Vukotić, izabran 2011. godine,
Dr Zoran Rašović, izabran 2011. godine.
ODJELJENJE UMJETNOSTI
REDOVNI ČLANOVI:
Dr Rajko Vujičić, izabran 2006.godine,
Čedo Vuković, izabran 1981.godine,
Žarko Đurović, izabran 1993.godine,
Dragan Karadžić, izabran 2003.godine,
Dr Branislav Ostojić, izabran 2000.godine,
Vojislav Stanić, izabran 1985.godine.
Anka Burić, izabrana 2008. godine,
Olga Perović, izabrana 2008.godine.
VANREDNI ČLANOVI:
Dr Nenad Vuković, izabran 2008. godine,
Pavle Pejović, izabran 2008. godine,
Niko Martinović,izabran 2011. godine,
Žarko Mirković, izabran 2011. godine,
Zuvdija Hodžić, izabran 2011. godine.
