Anosmija je gubitak čula mirisa, nevidljivi hendikep sa kojim je psihički teško živjeti i za koji nema pravog lijeka.
Sve veći broj ljudi zaraženih koronavirusom pati od anosmije, a neki od njih suočavaju se i sa dugoročnim gubitkom mirisa.
"Anosmija ti oduzme sve mirise u životu, to je pravo mučenje”, kaže Majar, predsjednik francuske grupe koja pruža podršku oboljelima putem Udruženja Anosmie.org.
Takva vam dijagnoza onemogućava da udahnete miris svježe jutarnje kafe, svježe pokošene trave ili miris sapuna na koži, kaže Majar koji od gubitka čula mirisa pati otkad je doživio nesreću.
“Važnosti njuha postaneš svjestan tek pošto ga izgubiš”, ističe Majar.
Ljudi s anosmijom ne mogu reagovati na opasnosti, ne mogu osjetiti miris dima, curenja plina ili neoprane kante za smeće.
I konzumiranje hrane potpuno je drukčije iskustvo jer ne možemo osjetiti miris onoga što volimo najviše da jedemo, kaže Alen Kor, otorinolaringolog u pariškoj bolnici Rothschild.
Nosni polipi, hronični rinitis, dijabetes, Alchajmer ili Parkinsonova bolest samo su neki uzroci anosmije, a sada se na istome popisu našao i koronavirus, kaže Kor.
"Kada ljudi trajno izgube čulo mirisa, primjećuju stvarne promjene u kvalitetu života te se kod njih razvija nivo depresije koju ne bi smjeli zanemariti."
Ako takvo stanje potraje treba potražiti stručnu pomoć.
"Biti lišen čula mirisa na mjesec dana, ne predstavlja veći problem", kaže Majar.
"No, nakon dva mjeseca to postaje problem, a nakon šest mjeseci pojedinac se zatekne potpuno sam u zamci", kaže Majar.
Nema specifične terapije za liječenje anosmije.
