Sad, možda je to ovaj veliki borac protiv korupcije pomislio, ali nikad nešto slično nije rekao, čak ni tvitnuo. Objasno je da je dovoljno što je zakazano kontrolno saslušanje. To je saslušanje, međutim, Odbor za ekonomiju prihvatio 28. decembra prošle godine i odlučio da naknadno odredi datum, ali da će saslušanje biti u januaru ove godine. Evo ulazimo u mart, a datuma još nema.
Doduše, rekao je da neće glasati nijedan zakon koji predloži Vlada, sve dok narečeni Spajić ne podnese ostavku. To je bila reakcija pravednika kad je čuo da je Spajić podnio protiv njega krivičnu prijavu jer je tvrdio da je nezakonito zaduženje od 890 miliona eura, koje je Spajić organizovao prije nego što je Vlada bila u mandatu. I što je najgore, čuo je to na TV Nikšić, u usputnom komentaru premijera Zdravka Krivokapića, kojem ni na kraj pameti nije bilo da smijeni Spajića.
Ni tu riječ nije održao. Svega par dana nakon te izjave uredno je digao ruku za zakone o vjerskim slobodama, državnim službenicima i namještenicima, zdravstvenoj zaštiti, kreditnim institucijama, sanaciji kreditnih institucija i fiskalizaciji u prometu proizvoda i usluga, koje je predložila Vlada. Objasnio je da glasa ne zato što više nije ljut na Spajića i Krivokapića, već zato što je već prethodno glasao za te iste zakone, koje je predsjednik države Milo Đukanović odbio da potpiše, jer ih je izglasala nezakonita većina.
Doduše, Medojevićeva dugogodišnja politička karijera pokazuje da je uvijek vezivao konja gdje je aktuelni gazda tražio. Samo jednom to nije uradio, kad je napao pogrešnu osobu u tadašnjoj koalicionoj vladi DPS-a, Narodne stranke i SDP-a, što ga je koštalo posla u Agenciji za prestrukturiranje privrede i članstva među socijaldemokratama. Tu lekciju od prije dvije decenije očigledno je odlično upamtio.
Možda Medojević misli da dobar izgovor para vrijedi, ali Spajić treba da moli boga (što nije problem u apostolskoj vladi) da mu Medojević za vazda ostane protivnik. S takvim neprijateljem mu je karijera najsigurnija.
