Proljeće i majski dani bili su prožeti euforijom zbog dolazećeg praznika. Štafeta kao simbol zajedništva, prolazila je kroz sve gradove velike Jugoslavije do 25. maja i centralnog događaja na stadionu JNA u Beogradu.
Među dvadesetak omladinaca iz Plava, na sletu bio je i Zuvdija Hodžić.
"To je za nas bio događaj koji te obilježi za cio život. Vidjeti Tita. Ja sam imao zadovoljstvo da ga vidim više puta kasnije, ali taj prvi utisak kad vidiš masa iskreno radovanje, štafeta koja stiže - to je veličanstveno", kaže Hodžić za TVCG.
Tih dana se s osmjehom sjeća i Desanka Đurđić. Pamti atmosferu iz rodne Požege u Hrvatskoj kao jedan od najljepših perioda u životu.
"Zaista smo se radovali. Ako ti se činilo da nećeš nešto uspjeti, išlo se tamo da prikažeš se, da pokažeš, dođu roditelji, ljudi da gledaju. Ti si sad važan. Povodom Titovog rođendana praviš nekakvu predstavu, imaš tačku tu gdje nastupaš. Ostalo mi je zaista u sjećanju. Kad god se pomene ja se rado sjetim toga", priča Đurđić.
Pjevali su i slavili jedinstvo, domovinu, zajedništvo. Iz tih druženja nastala su prijateljstva za cijeli život.
"Stirin iz Vukovara, Simic iz Šabca, ti postanu najbolji drugovi, pa ne znaš jesu li ti bliži oni ili oni sa kojima rasteš pa čak i oni rođaci. Uvijek mi probudi te emocije, ne zato što sam stariji, nego zato što mi je žao što i ovi koji su došli poslije nas, koji nas nasljeđuju, nastavljaju, neće biti prožeti takvim nekim osjećanjima zajedništva, ljubavi prema svojoj domovini. Mi smo živjeli za Jugoslaviju, nije nama Crnogorcima bilo bolje nego drugima, ali bilo nam je najbolje. I Jugoslavija je bila u svijetu priznata, bila je cudo", prisjeća se Hodžić.
Priredba povodom Dana mladosti, na beogradskom stadionu posljednji put je održana 1988. godine. No, ljubav prema Titu i njegovom djelu, živi i nakon više od 40 godina od njegove smrti.
1
