Analogno privatizacijama firmi, reklo bi se, mogu se privatizivati i građani. Prvo se dovedu do prosjačkog štapa, a onda se kupe za male pare...Pretpostavljam da se sličnim metodama ’pomoći’ mlade djevojke uvlače u sistem prostitucije. Koliko god ova poređenja zvučala grubo, ni za dlaku nijesu pretjerana. Naprotiv. Tom izjavom gospodin Đukanović je pljunuo u lice svakom čestitom i svakom mislećem stanovniku Crne Gore. Jer, šta sa onima koji ne traže pomoć? Šta ako je nekom potrebna pomoć ali mu se ne dopada DPS? Šta ako je neko toliko ponosan da će prije umrijeti od gladi nego tražiti pomoć od DPS-a?, napisao je Nikčević.
Za razliku od izjava tipa’ babo Miško’, ’političko obdanište’ i mnogih drugih koje su upućene ovih dana od gospodina Đukanovića na adresu opozicije, a koje bi se, prije svega, mogle nazvati prostačkim, ova prva o navodnoj ’pomoći’ je nevjerovatno podla. I nevjerovatno drska, tim više što je javno izrečena od strane prvog čovjeka režima. Nije slučajno što je baš On to morao da kaže, a ne bilo ko drugi. To je zato što se za njega zna da ’što obeća to i ispuni’. A za ulazak u raj beščašća potrebna vam je ta sigurnost da ćete na kraju za to što radite biti i nagrađeni. Rekao bih da je to možda jedna od najpodlijih i najdrskijih izjava koje sam ikada čuo. Ona na bestidan način testira prag izdržljivosti svakog od onih čestitih građana Crne Gore koji jedva preživljavaju i koji se do sada nijesu ’prodali’. Bestidna je i zbog toga što je izgovara čovjek čija su familija, rodbina i prijatelji većinom, u najmanju ruku, milioneri. Među njima vjerovatno nijesu milioneri samo oni za koje se to još ne zna. U zemlji u kojoj se živi i u kojoj se podižu i školuju djeca sa 200 ili 300 eura mjesečno, takva izjava ne može proći neopaženo. Ona vam govori: okrenite se oko sebe... Pogledajte kako žive oni koji su lojalni vlasti... Dovoljno je samo da se javite za pomoć...
Crnogorsko društvo danas, nakon 20 godina tranzicije, nesumnjivo je neuporedivo kompleksnije nego što je bilo na početku devedesetih. Društveni procesi, krize i previranja ubrzali su formiranje raznih oblika svijesti: nacionalne, vjerske, partijske, sindikalne, medijske, manjinske itd.... Međutim, u našem društvu, danas, nažalost, duboko je ukorijenjen sistem partitokratije, sistem aparatčika, plaćenika, podanika, te ljudi kojima su, na ovaj ili onaj način, ’zatvorena usta’ ili ’zavezane ruke’. Partitokratija je kancer za demokratiju i za građansko društvo.
Zato je gospodin Đukanović savršeno dobro znao da tom izjavom neće izazvati gnjev, kakav bi recimo izazvao u Francuskoj, ili Njemačkoj. Znao je da će poslije te izjave zavladati muk, kakav je i zavladao. Sa izuzetkom nekoliko pojedinačnih reakcija.
Zašto?Zato što pored svih oblika svijesti, u Crnoj Gori je deficitarna ona najvažnija, a to je: građanska. Dakle, svi smo mi, prije svega: Crnogorci, Srbi, Albanci, Bošnjaci, DPS-ovci, Mup-ovci, opozicionari, penzioneri, studenti, varvari...a tek na kraju, možda i: građani. Često i ne shvatajući tačno šta to znači.
Crna Gora je u istoriji bila društvo slobodnih ljudi, sa kodeksom hrabrosti, časti i slobode, ali, da li je tako i danas? Da li je tradicionalna ratnička hrabrost koju smo visoko cijenili u prethodnim vjekovima garancija da ćemo cijeniti građansku hrabrost u 21.vijeku? Nije. Ta naša hrabrost kao da je negdje ’izgubljena u prevodu’ sa ratničke na građansku, moglo bi se reći. Proces formiranja građanske svijesti i građanske klase je od pedesetih godina prošlog vijeka naovamo u toku, on je dug i mukotrpan, i nikada na našim prostorima nije doveden do kraja. Ipak, crnogorsko društvo se neprestano razvija, ono ’pulsira’ ispod snažnih okova partitokratije. To je neumitan proces. Dakle, ima razloga za optimizam. On bi mogao biti baziran i na prilično realnoj pretpostavci da se u Crnoj Gori najbolji ljudi (još uvijek) ne bave (prije svega) politikom.
I na kraju, koristim priliku da budem među prvima i unaprijed čestitam DPS-u i koalicionim partnerima pobjedu na predstojećim izborima! I to sa iskrenom radošću, jer to im, ovaj put, može biti i poslednja, zaključio je Nikčević.
