Društvo

UBNOR i antifašisti obilježili 78 godina od strijeljanja 53 rodoljuba na Farmacima

Nikolić: Nikad ne možemo biti jedno sa onima koji imaju rezervnu domovinu

Vele mi smo jedno i nemojte da se dijelimo, a mi sa ovog, za nas antifašiste, svetog mjesta, gdje počivaju kosti patriota slobodno možemo poručiti nikad ne možemo biti jedno sa onima koji imaju rezervnu domovinu, koji negirajugenocid i slave ratne zločince, poručio je Nikolić

Nikolić: Nikad ne možemo biti jedno sa onima koji imaju rezervnu domovinu
Komemoracija na Frarmacima
Portal AnalitikaIzvor

UBNOR i antifašisti Crne Gore organizovali su danas komemoraciju povodom 78 godina od strijeljanja 53 rodoljuba na Farmacima kod Podgorice.

Na komemoraciji su prisustvovale delegacije UBNOR-a i antifašista iz Nikšića, Podgorice i Danilovgrada odakle su i bili strijeljani kao i rodbina strijeljanih. 

Skup je otvorio Boro Banović, predsjednik UBNOR-a i antifašista Podgorice a uspomene na strijeljane rodoljube evocirao je Blažo Nikolić, član UBNOR-a i antifašista Nikšića.

„Ovdje smo na Farmacima da odamo počast i sjetimo se rodoljuba koji su prije 78 godina položili svoje živote pred puščanim cijevima njemačkog okupatora, za slobodu i čast svog naroda – za dva najveća ideala kojima smo kroz svoju cjelokupnu istoriju, bez obzira na mjesto i vrijeme uvijek težili. Ovdje smo pred onima koji su svoje živote nesebično dali za „buduća neka pokoljenja“ na što niko ne može biti ravnodušan“, kazao je Nikolić.

On je istakao da ako u istoriji svakog naroda postoje datumi za pamćenje, onda se možemo saglasiti da je 27. decembar jedan od datuma koji se trajno urezao u sjećanje crnogorskog naroda.

Nikolić je podsjetio su na današnji dan 1943. godine, fašisti u Farmacima strijeljali 53 rodoljuba, odnosno pripadnike narodnooslobodilačkog pokreta za područja Nikšića, Podgorice i Danilovgrada. 

„Oni su prethodno, tokom avgusta i septembra kao borci narodnooslobodilačkih brigada, bili zarobljeni od četničkih formacija i tom prilikom utamničeni. Igrom sudbine, zarobljeni rodoljubi su 18. oktobra 1943. godine iz zloglasnog podgoričkog kazamata – Jusovače, nakon kapitulacije italijanskog okupatora, bili predati Njemcima. Čekajući pogodan trenutak da partizanskom i oslobodilačkom pokretu zadaju udarac i tako slome njegovu snagu, Njemci su u saradnji sa domaćim kolaboracionistima, odredili da pred Novu 1944. godinu strijeljaju pomenute borce a i rodoljube koji su takođe bili utamničeni u Jusovači“, rekao je Nikolić. 

Ali, dodaje on, izvodeći ih na mjesto pogubljenja gdje su poslednji put udahnuli miris rodne grude i vidjeli krajičak neba, okupatori nijesu ni slutili da će njihovim pogubljenjem zapravo još više rasplamsati žar borbe za slobodu, koji će okupatorske snage rastjerati kao što vihor rastjeruje tamu. 

Šta više, istakao je Nikolić, prkosne i ponosne partizanke su u noći uoči polaska na strijeljanje, zaigrale kolo u zatvorskom krugu, dajući do znanja zatvorskim čuvarima da iako čovjek može izgubiti život, duh slobode ne može biti ubijen.

„Zatvorenici iz Jusovače su pjesmama ispratili svoje drugove na strijeljanje. Među strijeljanim su bili i brat i sestra Simo i Mara Radulović. Simo se nakako ranjen vratio sa Sutjeske do rodnog Tunjeva gdje ga je sestra Mara vidala u jednoj pećini iznad kuće. Krvoloci su ih pronašli i odveli u Jusovaču. 

Kad su Sima prozvali u grupu za strijeljanje Mara se otrgla i dobrovoljno otišla sa bratom na strijeljanje kao i Đuka Milatovič sa svojim suprugom Milosavom. UBNOR i antifašisti Nikšića u saradnji sa mještanima Tunjeva su seoskom domu dali naziv „Simo i Mara“.

Pitamo se koji to još narod u borbi za čast i slobodu ima ovakvih primjera u svojoj istoriji, kada se ide u smrt sa svojim najbližim dobrovoljno, kada to ni dželat ne traži. Možda bi to moglo biti jedino u antičkoj Grčkoj ili u epskoj Podlovćenskoj Crnoj Gori“, kazao je Nikolić.

Podsjeća da je od ovog kobnog dana trebalo još godinu i malo više da prođe da Crna Gora osvoji slobodu uz još puno nevinih žrtava jer, kako je kazao, ljudima sa prostora Crne Gore sloboda nikad nije poklanjana, oni su je uvijek osvajali ne žaleći svoje živote.

„Kultura sjećanja i pamćenja ne da nam da zaboravimo sve one koji su sa osmjehom prkosa i sa pjesmom u vječnost odlazili da bi mi već 76 godina u slobodi živjeli“, naglasio je Nikolić. 

Takođe, dodaje on, ne možemo zaboraviti ni one nesrećnike koji su prvo Italijanima a poslije i Njemcima predavali zarobljene borce i članove partizanskih porodica.

„Zbog prvih smo ponosni a zbog ovih drugih tužni, a posebno što bi i danas njihovi potomci i sljedbenici tzv. četnici – početnici isto uradili kada bi ih zapalo. Kažu oni ovih dana da se pomirimo u Crnoj Gori a mi se pitamo ko to može pomiriti fašiste i antifašiste, kakopomiriti žrtve i dželate. 

Vele mi smo jedno i nemojte da se dijelimo, a mi sa ovog, za nas antifašiste, svetog mjesta, gdje počivaju kosti patriota slobodno možemo poručiti nikad ne možemo biti jedno sa onima koji imaju rezervnu domovinu, koji negirajugenocid i slave ratne zločince“, podvukao je Nikolić. 

On je kazao kako je neophodno da sve velike datume poštovaoci tradicije NOR-a i antifašisti pamte, okupljaju se i obilježavaju ih da se ne zaborave i da bi stradalim borcima palim za slobodu odali zasluženu i dostojnu počast. 

Nikolić je poručio je da ih neće pokolebati, a kamoli pobijediti „jer slobodarski i antifašistički narod građanske Crne Gore brani svoju jedinu domovinu od fašisoidne ideje a istorija nas uči da je uvijek u velikoj prednosti onaj koji brani svoje na svome u odnosu na one koji se bore za tuđe interese“.

„Uvaženi skupe, zbog dubokog poštovanja i pijeteta prema ovim rodoljubima i svima onima kojima su sloboda i Crna Gora bili u srcu, ponosno odajemo trajnu zahvalnost i vječni pomen u vječnom trajanju Crne Gore. Slava palim borcima“, zaključio je Nikolić.

Portal Analitika