Kako dodaje, opsjednuti političkim revanšizmom prema prethodnoj vlasti, posttridesetoavgustovske vlade za tri godine nijesu primakle Crnu Goru ni milimetar bliže EU.
„Principi na kojima su se domogli vlasti, kritikujući neke loše prakse iz vremena prethodnog režima, pali su u vodu, jer se pokazalo da su i jedna i druga vlada, doživljavale državu isključivo kao politički plijen. U međuvremenu su otišli toliko daleko da su prkosili upozorenjima EU, donoseći neustavne zakone. Da ne govorimo u kojoj mjeri su razradili antievropske prakse, đe su čak obarali kriterijume na konkursima, samo da bi se partijski zapošljavalo. Sve to nije izmaklo pažnji Brisela“, ukazuje on.
Otuda, kaže, i sve više građana pravilno razumije da današnje insistiranje pojedinih političkih partija na očuvanju izborne volje iz 30. avgusta 2020, nije ništa drugo do vapaj za očuvanjem političkog monopola nad funkcijama i privilegijama, a ne potreba da guraju zemlju prema EU.
3"I ovaj izvještaj, kao i svi prethodni opominje na uplitanje stranih sila u unutrašnje poslove Crne Gore, posebno Rusije, i poziva na jačanje otpornosti prema dezinformacijama, što samo govori u prilog našim stalnim upozorenjima da Crna Gora ne može uspostaviti ni političku ni institucionalnu stabilnost, dok god na njenoj teritoriji djeluju političke ispostave Moskve i Beograda, kao i njihovi propagandni punktovi za hibridni rat i subverziju", dodaje Nikolić.
Kako napominje, odavno je, međutim, postalo beznadežno komentarisati loše primjere i prakse koje se u Crnoj Gori dešavaju na dnevnom nivou.
"Država je od 2020. u pogrešnom vozu, a kad je pogrešan voz, sve stanice su pogrešne.Zato groteskno zvuči kada se u pregovorima o formiranju buduće vlade, ponavlja refren o potrebi da većina od 30. avgusta opet formira vladu. Briselski izvještaji o napretku, surovo ruše svaku teoriju koja insistira na revitalizaciji projekta, zbog kojeg je Crna Gora okarakterisana kao rak rana regiona", zaključuje Nikolić.
