Radi se o reprintu iz 1911. godine, a knjigu izdajeInstitut za srpsku kulturu iz Nikšića.
"Svi ljudi koji žive u našoj domovini, jesu Srbi, većinom pravoslavne vjere, a ima ih malo rimokatoličke i muhamedanske", piše, između ostalog, na jednoj od prvih stranica. Zatim se dodaje da ipak „treba znati da smo svi srpskog porijekla i srpske narodnosti“.
Navodi se da u Crnoj Gori žive „sve sami čisti i pravi Srbi koji govore srpskijem jezikom“, a ima ih, kako se tvrdi u ovom uratku, oko 300 hiljada stanovnika.
U kratkom pregledu piše da svaka nahija ima svoje granice koje je dijele od „drugijeh sprskih pokrajina“.
"Sa sjevera graniči sa rijekom Tarom koja je razdvaja od Hercegovine, sa istoka Starom Srbijom, sa juga: Albanijom, Jadranskijem morem i Bokom kotorskom, a sa zapada Hercegovinom, Bokom Kotorskom i Jadranskim morem". potom se i precizira.
Već neko vrijeme građani Crne Gore svjedoče besprizornoj propagandi u kojoj ih „inženjeri“ srpskog sveta podučavaju ko su i kako bi trebalo da se izjasne na predstojećem popisu. U ovoj kampanji se nijesu zadržali na prisvajanju samo crnogorskog, već su posegnuli i za Hrvatima. Tako su širom Crne Gore postavljeni bilbordi na kojima se dubrovački velikani prikazuju kao Srbi - npr.Ruđer Bošković, Valtazar Bogišić, Medo Pucić, i Korčulanin Antun Fabris.
Na bilbordima je za Boškovića navedeno da je „srpski filozof, pjesnik, diplomata“, a Bogišić je predstavljen kao „srpski istoričar prava, ministar pravde Crne Gore, rođen u Cavtatu“.
Sporni bilbordi su dio kampanje „Ponosni na svoje srpsko“, koju je prosrpski portal IN4S pokrenuo u susret popisu.
U sve to prošlog mjeseca se uključio isrpski patrijarh Porfirije, koji je u sred Podgorice na liturgiji u Hramu Hristovog vaskrsenja, besjedio o srpskim korijenima u Crnoj Gori.
Tom prilikom je pozvao Srbe u Crnoj Gori „da u svakoj prilici sa ponosom i dostojanstvom odlučno ispolje svoj identitet kao vjernici SPC, govornici srpskog jezika i kao dični pripadnici srpskog naroda“.
"Ovdje bolje nego na drugim mjestima znamo ko smo, koje smo vjere i ona nas odlikuje i afirmiše, znamo i kojim jezikom govorimo i kojem narodu pripadamo...Nalazimo se u više država ali postoji jedna crvena nit koja nas spaja u jedno i čini jednim - a to je pravoslavna crkva i vjera. Dok god smo vezani za tu vjeru mi u isto vrijeme, imajući svoj pravoslavni hrišćanski identitet kao fundament imamo snage i sposobnosti da razvijamo i svaku vrstu našeg identiteta. To ako igdje znamo, znamo ovdje u Podgorici jer ovdje je duboko zasađen naš početak i naš korijen. U ovom gradu rođen je srpski župan Stefan i odvde dejstvujući ujedinio je Rašku i Zetu. Roditelj svetoga Save prvoga arhiepiskopa srpskog.. Zato ovdje bolje nego na drugim mjestima znamo ko smo, koje smo vjere i ona nas odlikuje i afirmiše, znamo i kojim jezikom govorimo i kojem narodu pripadamo", naveo je Porfirije, između ostalog, na liturgiji u glavnom gradu.
