Nepostizanje dogovora za izbor sudija za Ustavni Sud, nedostatak odgovornog državničkog dijaloga između političkih partija, a najviše ponovno glasanje za Zakon o Predsjedniku Crne Gore vode političku scenu u državi ka potpunoj blokadi svih institucija sistema i gubitku legitimiteta ili kapaciteta svih institucija. Time će ionako velika politička kriza će doći da sada neslućenih problema koje je teško rješiti.
Da li je još jednom potrebno reći da osuđujemo te greške. Da li je politički akteri u Crnoj Gori toliko kratkog pamćenja da je važno samo što će biti sjutra ili na sljedećim izborima, a ne što će biti za godinu, dvije ili deset. Čujete li uporni glas od naših zapadnih prijatelja koje korake treba preduzeti?
Ja sam glasao Za kandidate za sudije i glasao sam oba puta Protiv Zakona o predsjedniku. Jedini u parlamentu koji je imao taj takav stav o tim pitanjima. Ali ona nisu nepovezana već veoma uslovljena rješavanjem puno drugih problema. Stoga kao dio šireg paketa sam predlagao koncentracionu Vladu koja bi trebala pripremati izbore zasnovanu na učešću svih.
Moj je stav da Crna Gora nije izolovano ostrvo sa problemima već se oni produkuju i iz centara van Crne Gore jer „region nije pomiren poslije ratova iz 1990-tih. Duhove iz prošlosti ne prizivaju svi podjednako, već na žalost politika iz Beograda koja kao da živi i dalje sa nadom da ispuni Nacrtanije iz 19-og vijeka.“
Zato moj glas u parlamentu u kojem predstavljam Albance u Crnoj Gori već dugo koristim za na pozivanje na dijalog između Slovena, dijalog između pravoslavne većine! Ne zato što se nas ti problemi ne tiču, već naprotiv zato što je i dan danas veoma aktuelan moj stav: „da su prava Albanaca u Crnoj Gori pod sjenkom odnosa Crnogoraca i Srba“.
I zbog toga je posebno loš dan za Crnu Gori kada se od strane protestanata bacaju flaše i brojni drugi predmeti na mene i kolegu Mustafića.
Incident koji ne treba niti umanjiti, niti preuveličati već je pokazatelj gdje smo stigli kao društvo. To je incident koji je došao od strane protesta koji sam ja kao predsjednik Force i podržao jos prije prvog održavanja u novembru.
I stoga, zahvaljujem svima koju su osudili taj incident. Ne želim nikoga više ili manje odvojiti od onih koji su osudili događaj, ali moram istaći da se poslije javnog izvinjenja na moju inicijativu desio prijateljski razgovor između mene i gospodina Mrvaljevića koji je i najmanje odgovoran za to.
Na kraju, upotrebiću dio iz moga teksta koji sam napisao povodom 15 godina od nezavisnosti Crne Gore.
„Treba odlučnost izaći ispred populista i reći im da griješe. Treba odlučnost izaći pred narod i reći im gdje smo griješili. Te greške ne smiju da zarobe budućnost naše djece, kada su greške nečijih očeva zarobili naše živote dugo vremena. Jedni trebaju da se oslobode mitova i prihvate greške rađene i u njihovo ime. Ne zavaravajte narod jer će rezultati biti kao puno puta u istoriji. Biće propuštenih prilika još, ali da taj propust ne bude decenijski i istorijski treba učiti iz grešaka, ako ne od grešaka drugih bar i od svojih grešaka“
A svi ih imaju i previše!
P.S. Za ispadanja sa evropskog puta i o medijima neki drugi put.
