Zapravo, prije godinu ili dvije, to se i dešavalo. Od Italije, sve do, krajnje neobično, Skandinavije – partije sa ekstremnim, nerijetko ksenofobnim platformama i kontroverznim pojedincima, počele su da preuzimaju vlast. Sjećamo se i da je krajem prošle godine Gert Vilders uzeo najviše glasova u Holandiji.
Bio je to vjetar u leđa za propagandne krugove, koji su neprestano slali poruke kako ono glavno tek slijedi – evropski izbori, pa Francuska, pa Njemačka...
Najavljivali krupne promjene, ali od njih nije bilo ništa
I od toga se, kako se ispostavilo od početka juna do danas, nije dogodilo ništa.
Zapravo, da desnica baš i nema toliku snagu kako se željelo predstaviti, naslućivalo se prošle godine u dvije velike države – Španiji i Poljskoj.
Potvrda toga je stigla u minulih tridesetak dana. Najprije, na izborima za Evropski parlament, nikakve tektonske promjene nijesu se dogodile. Osim što je došlo do rascjepa među samim radikalnim desničarima.
‘Velika koalicija’, u kojoj su narodnjaci, socijalisti i liberali, po svoj će prilici nastaviti da funkcioniše. Istina je kako bi Ursula fon der Lajen zasigurno voljela da tu bude i Đorđa Meloni, koja je u međuvremenu radikalno ublažila retoriku, ali teško je očekivati kako bi socijalisti i liberali prešli preko toga.
Doduše, upravo su desničari odlično na tim izborima prošli u Francuskoj. Zato je Emanuel Makron odmah i raspisao parlamentarne izbore. Zato se Nacionalno okupljanje i nadalo pobjedi.
Promjena je bilo u UK, ali ne onih kakvim su se nadali desničari
Uslijedili su zatim izbori u Ujedinjenom Kraljevstvu. Osim ubjedljive pobjede Laburista, koje je u međuvremenu Kir Starmer ‘pomjerio’ iz spektra ljevice ka lijevom centru, očajno je prošla krajnje desničarska grupacija Reform UK Najdžela Faradža, koja će imati tek pet poslanika.
I najzad – ključna nada pristalica radikala pokopana je sinoć. U Francuskoj. Tamo gdje je Marin le Pen prije dvije godine izborila izuzetan rezultat na predsjedničkim izborima, prošle smo noći vidjeli da je njeno Nacionalno okupljanje ipak predaleko od bilo kakve mogućnosti da osvoji vlast.
U Francuskoj je desnica daleko od vlasti ali, ipak, jača
Naravno, upalila je u Francuskoj taktika ‘odustajanja’ kandidata ljevice i centra, ali odnos snaga govori da desnica baš nije imala nikakve šanse.
No, ono što treba istaći, jeste da je činjenica kako Nacionalni front raste. Na prošlim parlamentarnim izborima 2022. godine, u prvom krugu imali su 4,2 miliona glasova, a u drugom 3,6. Ovog puta, u prvom krugu su osvojili 10,6 miliona, a u drugom okvirno 10,1. Ipak, manje je to od rezultata Le Pen na predsjedničkim izborima – kandidatkinja desnice je 2022. osvojila 13,3 miliona glasova.
Junski izbori pokazali da ekstremisti u mnogim državama slabe
Donekle ohrabrujuće djeluju i rezultati evropskih izbora iz Skandinavije, ali i Italije, gdje je ljevici porasla podrška, a ultradesničarska Lega Matea Salvinija doživjela je debakl, ostajući bez 21 poslanika u Evropskom parlamentu. Pritom, u toj državi i posljednji regionalni i lokalni izbori govore da je ljevica u rastu.
Sa druge strane, istovremeno je moglo da onespokoji to što je u Austriji krajnja desnica tada osvojila najviše glasova, ali i što je Alternativa za Njemačku bila druga po broju glasova u toj državi.
U Španiji, ultradesničarski Vox nije ostvario zapaženiji rast, a u Portugalu je Chega ostala ispod 10 odsto.
Sada će u fokusu biti Austrija, pa - Amerika
Nakon najnovijih događaja, tako se može reći kako je najavljivani ‘nalet’ desnice odbijen, ali sigurno je kako propaganda neće mirovati. Naprotiv.
Jer, u septembru slijede parlamentarni izbori u Austriji, gdje desničari jako dobro stoje. No, iako geografski nijesu u Evropi, predstoje i novembarski predsjednički izbori u Americi, koji se našeg kontinenta, pa i globalnih okvira, i te kako tiču.
