Više od 20.000 Njemaca potpisalo je peticiju koja je prošle nedelje dopremljena Ustavnom sudu Njemačke uz 40 sanduka natrpanih pismima. Sva, bez izuzetka, traže da se zaustavi dotok informacija o 40 miliona radnika, vojnika, sudija, službenika širom zemlje, koji se prikupljaju na različite načine i pohranjuje u „Eleni“. Džinovski informacioni centar u Vircburgu, čiji pun naziv glasi „Elektronske potvrde prihoda“, smješten je u njemačkom državnom penzionom fondu i u njega se unose podaci o zaradama, poreskim osnovicama i kategorijama, bolovanjima, godišnjim odmorima, dodatnim poslovima, učešću u štrajku, razlozima za otkaz... Planirano je da se sačuvani podaci čuvaju na pet godina, nakon čega se brišu iz sistema.
Informacije o zaposlenima šalju poslodavci, a revolt građana je izazvalo to što su iz sistema su izuzeti privatnici, političari, poslanici, penzioneri, robijaši i svi angažovani za pomoć u kući, kao kućne pomoćnice i bebisiterke. Socijalni radnici će od 2012. godine moći prvi da koriste unešene podatke, za potrebe brže dodjele dječjeg dodatka ili socijalne pomoći. Od 2015. godine, pristup bi, kako je planirano, dobila i društva za zdravstvena i penzijska osiguranja. Policija neće imati pristup podacima iz ove datoteke.
Kreatori „Elene“, zamislili su da poslodavci unose 22 obavezna podatka o svakom zaposlenom. Pored ličnih podataka, tu su i oni o školovanju, zaradama, uključujući i iznose posebnih primanja, kao i detaljan opis razloga zbog kojih neki radnik svojevoljno napušta poslodavca.
Šokirani saznanjem da je država pune dvije godine „po zakonu“ prisluškivala privatne telefonske razgovore i na šest meseci čuvala SMS-ove i internet-prepiske građana, Njemci su nedavno uspjeli da ukinu ovo sredstvo „praćenja“. Za razliku od „Elene“, telefonska i internet-komunikacija građana je, u izuzetnim slučajevima, poput istrage ubistva ili korupcije, bila dostupna i policiji.
