Od Vjere Nikolić, profesorke u podgoričkoj srednjoj muzičkoj školi „Vasa Pavić“ možete očekivati sve osim – da bude obična. Iako joj je muzika profesija, bavi se i vizuelnim umjetnostima. Ali, kako kaže za Portal Analitika, za nju je to „sve isto, jer umjetnost je jedno“.
Pet nastupa u deset dana: U proteklih deset dana imala je čak pet zapaženih nastupa: od koncerta za Dane frankofonije, preko dvostrukog angažmana u Crnogorskom narodnom pozorištu, do nastupa na Mjesecu džeza. Ako se zna da su glavne zvijezde te manifestacije džez legenda Stjepko Gut i njegov mladi i već poznati kolega Ehud Ašeri, onda mogućnost da otvari glavnu smotru posvećenu džezu u Crnoj Gori mnogo govori o njenom kvalitetu. Vjera, pak, o tome kaže:
- Stjepko Gut i Ehud Ašeri, koji su ove godine prisutni, stvarno su izuzetna imena. Mada se odavno bavim džez muzikom, zbilja mi je čast da budem tu i da mi, na kraju krajeva, ime stoji uz njih. Drago mi je i što ljudi na pravim mjestima, oni koji me pozivaju da učestvujem, prepoznaju ono što radim. Jer, kada si u tom nekom procesu stvaranja, kad radiš i radiš, onda ne misliš da li ćeš imati nešto od toga. A onda... U deset dana radila sam pet velikih projekata. Sa Školom za srednje muzičko obrazovanje „Vasa Pavić“, u kojoj predajem, sarađivala sam sa francuskim kompozitorom i dirigentom Brisom Bajonom za koncert u okviru Dana frankofonije. Sigurno smo dva mjeseca radili, a 19. marta smo imali divan koncert. Onda sam u subotu imala koncert sa grupom „Čet'r“, i to povodom Svjetskog dana pozorišta – nabraja Nikolić, koja je sinoć zaokružila još jedan svoj rad: premijerno izvođenje predstave „Antigona“, za koju je pisala muziku.
Spoj nespojivog: A danas - zvanično će otvoriti Mjesec džeza performansom (čiji ni jedan detalj ne želi da otkrije), a zatim i koncertom sa orkestrom Počasne garde Vojske Crne Gore. Naizgled nespojivi, njen glas i orkestar koji je prati, u svemu se dopunjuju. Zadovoljna je što radi sa tako kvalitetnim ansamblom i ljudima, iako su mjesec dana stalno imali probe. S osmjehom dodaje da ga čine sve vojna lica, „pa je diciplina na nivou“.
Njen „život normalnog umjetnika“, kako kaže, ne čini samo to. Ideje je nikada ne napuštaju, a najveće zadovoljstva joj pričinjava kada može da ih realizuje.
- Interesantno je raditi, stvarati, i srećna sam zbog toga što mi uspijeva. Ljudima je vjerovatno zanimljivo to što se bavim različitim vrstama umjetnosti, ali to je sve isto, na koji god način da se izražavaš. Istina, zna biti malo nezgodno kada treba sam „srediti“ konačni proizvod, zato što nemaš sredstava da to izradiš. Pa, iako sve završavaš isključivo svojim novcem, svojim sredstvima, snalaziš se, na kraju je uvijek dobro kad želiš da realizuješ neku ideju. Ako to stvarno želiš, onda se sve „namjesti“ da to i ostvariš. Jer kad moje djelo – bilo da je u pitanju muzika, instalacija, kostim, skulptura – ugleda svjetlost dana, ljudi počinju da reaguju i spremni sami su spremni da se angažuju. Jednostavno, ljudi nalaze razumijevanja za ono što mi je potrebno da bih i dalje radila, pomažu mi na neki način. Treba pregrmjeti taj prvi period kada počinješ da stvaraš, kad nemaš ništa i čini ti se da nema izlaza. Međutim, čim počneš da radiš, sve biva drugačije. Važno je stvarno vjerovati u to što želiš – priča Nikolić.
Živjeti stvarajući: Vjerina vjera u realizaciju pravih ideja je nepromjenjiva i nepodijeljena. Šta god da radi, sve gleda kroz ono „umjetničko oko“ i voli da u potpunosti živi - stvarajući.
- Srećna sam što ovih dana stalno imam priliku da stvaram, i to različite stvari. Mislim da je to način na koji jedan umjetnik treba da živi. I mislim da bi takve stvari, uopšte, uvijek trebalo da se nalaze na naslovnim stranama, u glavnim vijestima, da ljudi, jednostavno, znaju za kvalitniji način života i neke bolje stvari. Danas je privilegijia biti na takvom mjestu ako niste dio kakvog skandala, ubistva, pronevjere, incidenta. A trebalo bi i naša djeca da idu nekim boljim, kvalitetnim putem koji ćemo im pokazati.
Prije nego što se upusti u neki novi projekat, kaže Nikolić, dolazi period kada će malo i da odmara. Ali odmah dodaje:
- Imam mnogo nekih novih ideja. Otvorila mi se, eto, ta mogućnost da i ubuduće radim sa vojnim orkestrom i sigurno ću to iskoristiti. Kad razmislim, ne znam da li postoji još nešto u čemu bih se oprobala. Jer, radujem se ovom fenomenalnom životu koji ispred mene baca razne ideje, a ja ih sve prihvatam. Konačno sam sebi dokazala da ako mogu da radim sve što mi padne na pamet. Samo treba vjerovati u ono što radiš, i putevi ti se otvaraju. Prihvatam što god novo da se pred mene pojavi. I - idemo dalje da stvaramo – zaključuje Vjera Nikolić.
Kristina Jerkov
