Građanski aktivista Dušan Pajović bio je jedan od onih koji su protestovali. Ističe kako je na ulici bio zbog nepravde koju sprovodi vlada u toj državi.
“Oni (crkva) nastoje da poruče kako Crna Gora ne postoji. Joanikije ne predstavlja nas, već Srbiju. Uvijek ću biti protiv takvog djelovanja crkve”, kaže Pajović za “Klar tale”.
Policija je protiv demonstranata koristila suzavce. U nemirima je bilo povrijeđenih – i demonstranata i policajaca. Joanikije je ispred manastira spušten helikopterom, tako da je ustoličenje ipak održano.
Uzrok nemira leži u prošlosti. Najprije se Jugoslavija raspala 1992. godine, a od 2006. ni Crna Gora i Srbija više nijesu u istoj državnoj zajednici. Od crnogorske nezavisnosti, dvije najveće nacionalne grupe u državi su u gotovo neprestanom mimoilaženju.
Skoro trećinu populacije čine Srbi, među kojima mnogi smatraju kako Crna Gora nikad nije trebalo da se odvoji. Oni njeguju svoju kulturu i jaku Srpsku pravoslavnu crkvu. Drugi se osjećaju kao Crnogorci, koji štite sopstvenu kulturu. Priželjkuju i priznanje sopstvene, Crnogorske pravoslavne crkve.
Pravoslavna crkva okuplja najveći broj vjernika u državi. No, predsjednik Milo Đukanović vjeruje kako upravo crkva podriva nezavisnost države. On takođe smatra da crkva teži da vrati Crnu Goru pod kontrolu Srbije.
Đukanović je na strani Crnogoraca, dok je premijer Zdravko Krivokapić na srpskoj strani. Na njoj je i mitropolit Joanikije. U tome je i razlog zbog čega je mnogo Crnogoraca razočarano time što je on izabran na čelo crkve.
Pal Kolste je ekspert za pitanja Balkana i etničkih konflikata. On smatra da je uzrok mimoilaženja u Crnoj Gori – nacionalni identitet.
“Crnogorci su podijeljeni povodom pitanja ko su oni – da li su Srbi ili su poseban narod”, ističe on za “Klar tale”.
On objašnjava da je pitanje nacije važno u Crnoj Gori.
“To nije pitanje rase ili vjere, već toga kako se ncionalno izjašnjavate”, dodaje Kolste.
Za Pajovića, protesti na Cetinju bili su posebno iskustvo. No, ni on nije najsigurniji kako će situacija teći u narednom vremenu.
“Teško je biti optimista povodom budućnosti. Na Cetinju sam vidio mnogo ljudi koji su plakali, policiju kojoj nije bilo stalo do naroda kojem služi. Nadam se da će ljudi upamtiti da su političari oni koje treba da smatraju odgovornima za to. Ne ljude sa suprotne strane, jer su i oni naša braća i sestre”, zaključuje on.
