On je ocijenio da rad na izmjenama Ustava u oblasti pravosuđa od početka "boluje" od konstrukcione greške odnosno nedostatka političkog konsenzusa i da je očigledno da je neophodan novi politički dijalog.
"Taj dijalog se ne može obaviti na bilo kojem drugom mjestu osim na najvišem političkom nivou koji podrazumijeva predsjednika Vlade, predsjednike stranaka vladajuće većine i predsjednike stranaka opozicije", rekao je Labudović agenciji MINA.
On smatra da je nakon podrške neophodnosti ustavnih promjena, koja je iskazana sa svih političkih adresa koje participiraju u Skupštini, trebalo da uslijedi politički dogovor oko obima tih promjena i oblasti u kojima je Ustav potrebno izmijeniti kako bi on bio izraz apsolutne građanske, nacionalne i druge jednakosti građana i državljana Crne Gore.
"Kako je, na žalost, vladajuća većina, u svojoj političkoj samodovoljnosti i bahatosti, taj politički dijalog okarakterisala kao ucjenu, ultimatum, kočenje evropskih integracija, itd... čitav skoro višemjesečni posao Radne grupe koja je kreirala modele sudske nezavisnosti doveden je u ćorsokak iz koga nema drugog izlaza osim povratka na početak", rekao je on.
Taj novi "početak", kako smatra Labudović nije više u domenu niti Radne grupe niti Odbora za ustavna pitanja. "Više je nego očigledno da je neophodan novi politički dijalog koji bi rezultirao srednjim, za obje strane, prihvatljivim rešenjem", ocijenio je on.
Komentarišuči ocjenu premijera Igora Lukšića da nije optimista da bi taj posao mogao biti završen do juna, Labudović je kazao da je premijer svjestan "greške u koracima" koja je napravljena prilikom ulaska u čitav posao i činjenice da bez novog političkog dijaloga od čitavog posla "posla nema".
"On je, i pored ne baš najsjajnije pozicije koju uživa u sopstvenoj stranci i njenim političkim satelitima, možda i spreman da još jednom demonstrira da nije puka kopija prethodnika kojem je i sama pomisao na politički dijalog sa opozicijom bila strana i da reprizira situaciju kada je, makar na papiru i makar za sada, riješeno pitanje upotrebe srpskog jezika u nastavnom procesu", smatra on.
Labudović je ocijenio da je Lukšić, iz ne baš lagodne unutarpartijske pozicije i očiglednog opstruiranja od, kako je rekao, tvrdog krila okupljenog oko šefa partije i svijesti da je opozicija čvrsto riješena da istraje u svojim zahtjevima, zna da će "poteći još puno vode Moračom prije nego se dođe do dogovora".
"Ovo sve, naravno, pod pretpostavkom da možda premijer i Demokratska partija socijalista i u okviru same opozicije nemaju takozvane "političke spavače" spremne da se "probude" kad je neophodno, ali čisto sumnjam jer bi to značilo političku smrt za one koji bi dezavuisali i degradirali opoziciono jedinstvo u ovoj situaciji", ocijenio je on.
Labudović je podsjetio da je Nova isticala da je temeljno pretresanje ustavnih rješenja kada je riječ o identitetskim pitanjima uslov svih uslova i da bez toga neće dati podršku ni jednoj pojedinačnoj promjeni, makar ona bila izuzetno važna kao što je riječ o izmjenama ustavne pozicije sudske vlasti.
"Dakle, nije riječ samo o simbolima već o čitavom korpusu građanskih i nacionalnih prava koja treba da garantuju ravnopravnost, konstitutivnost i proporcionalnu zastupljenost Srba iz Crne Gore kao i svih drugih naroda i nacionalnih zajednica koji je konstituišu. Ni za jotu više ili manje", poručio je Labudović.
On je rekao da su u Novoj svjesni da je važeći Ustav rađen u stanju političke euforije nakon osamostaljivanja i da su mnoga rješenja u njemu više izraz "nagomilanih političkih i emotivnih frustracija" nego realnog sagledavanja potreba da se Crna Gora definiše i kreira kao država jednakih prava za sve.
"Vrijeme njegove primjene ukazalo je na neodrživost i nespojivost tih rješenja sa Crnom Gorom koncipiranom kao državom evropskog profila i više je nego neophodno da se, u atmosferi odsustva bilo kakvih političkih strasti, ta rješenja još jednom sagledaju i pretresu i otvori prostor za jednako uvažavanje svih', rekao je Labudović.
On je poručio da je Novoj veoma važna Evropa i Crna Gora u njoj, jer bi na taj način mnogo lakše ostvarivala svoje političke i programske ciljeve,
Labudović je, međutim, kazao da je i od samog Brisela Novoj važniji narod koji predstavljaju i zastupaju i koji, se svim silama i sredstvima bilo državne prinude bilo državne ignorancije, pokušava gurnuti na političku, socijalnu i naročito, kulturnu marginu.
"Stoga, čak ni pod prijetnjom da se u nas upre prstom kao u kočničare evropske budućnosti Crne Gore, u taj voz nećemo uskočiti prije nego što svaki vagon toga voza bude očišćen čak i od primisli da nam je ukraćeno bilo koje iz korpusa koji čine ljudska, građanska i nacionalna prava", zaključio je Labudović.
