On je naveo da su u ovom dokumentu, koji je uradilo Ministarstvo zdravlja, brojna rješenja koja se odnose na pružanje usluga, korišćenje resursa, finansiranje upravljanja jako dobra, u skladu sa evropskim standardima i prihvatljiva za Crnu Goru. Predložena reforma sekundarnog i tercijarnog nivoa zdravstvene zaštite, po njemu, opsežna je i zadire u sve segmente, počevši od rekonstruisanja ustanova, finansiranja, razvoja visoke tehnologije i informacionog sistema, pružanja kvalitetnih usluga i načina plaćanja.
- Međutim, ponuđena reformska rješenja za osnivanje i formiranje glomaznih i centralizovanih institucija u vidu osam zdravstvenih centara, koji brzo postaju birokratizovani, više dominantne, a manje kreativne zdravstvene ustanove nijesu nikako prihvatljiva – tvrdi prof. dr Vujošević i podsjeća da je u svim razvijenim zemljama zapaženo razočarenje stanovništva u takve centre.
Po modelu iz prošlog vijeka
- Ovako predloženi zdravstveni centri po obliku i funkciji nalik su medicinskim centrima i zavodu koji su postojali u Crnoj Gori od šezdesetih do kraja osamdesetih godina prošlog vijeka. U svim ondašnjim zdravstvenim ustanovama ostvaren je naglašen razvoj bolničkih službi, ali se ne može reći da su u njima planski, organizaciono-kadrovski i odgovorno, prema prioritetima, razvijane zdravstvene djelatnosti. Medicinski centri i zavod doprinijeli su razvoju bolničke službe, ali su usporili razvoj vanbolničke i preventivne medicinske službe – naglašava naš sagovornik.
Upoređujući kadrovski potencijal i opremu tadašnjih integrisanih bolnica i domova zdravlja, sa samostalnim ustanovama nakon 1990. godine, kada su ukinuti medicinski centri, dr Vujošević navodi da je njihov razvoj bio neuporedivo bolji dok su funkcionisale samostalno. Položaj zdravstvenih radnika i ostvarivanje prava iz rada, kako kaže, u tada integrisanim domovima zdravlja bio je otežan, a potrebna dijagnostičko-terapeutska oprema ispod nivoa u poređenju sa bolničkom službom.
Dom narodnog zdravlja
- Zdravstvena ustanova – Dom narodnog zdravlja čuveni je jugoslovenski proizvod sa tradicijom dugom preko 90 godina, koji je prihvaćen u gotovo svim svjetskim državama i treba ga neizostavno sačuvati i unaprijediti kao samostalnu zdravstvenu ustanovu. Računajući po sadašnjem broju zaposlenih u našim zdravstvenim ustanovama, u slučaju osnivanja osam zdravstvenih centara, broj radnika bi na Cetinju bio 259, Pljevljima 383, Bijelom Polju 478, Baru 582, Nikšiću 694, Kotoru 719, Beranama 735 i Podgorici 2741. To bi bile vrlo velike institucije, a podgorički centar mamutsko preduzeće sa većim brojem zaposlenih od ijednog privrednog giganta u Crnoj Gori – tvrdi dr Vujošević, naglašavajući da za formiranje ovakvih glomaznih zdravstvenih ustanova nema potrebe.
Opravdani razlozi
On smatra da postoje i određeni opravdani razlozi za njihovo formiranje, koji se, u prvom redu odnose na upravljačku strukturu. Reorganizacijom bi dobili osam, umjesto sadašnjih 28 upravnih odbora, isto toliko direktora i njihovih najbližih saradnika, ekonomsko-finansijskih i pravno-administrativno tehničkih službi. Međutim, prema njegovom mišljenju, kada se sve objektivno sagleda, to nije od većeg značaja i može se napraviti drugačija racionalizacija unutar postojećeg sistema.
Primjenom ovog modela reorganizacije očekuje se da zdravstveni centri znatno unaprijede kvalitet, kvantitet i kontinuitet u pružanju zdravstvene zaštite, kao i da će se bolje kontrolisati i smanjiti troškovi, uvesti finansijsko poštenje, povećati efikasnost zdravstvenih usluga i poboljšati odnos prema pacijentima i njihovim zdravstvenim potrebama.
- Vjerovatno bi se sve ovo i ostvarilo kada bi svi u zdravstvu bezgranično voljeli svoj posao, odano i predano se bavili svojom profesijom, u punom dostojanstvu i zadovoljstvu. Da smo daleko do toga potvrđuju upozoravajući podaci iz Strategije o neefikasnom radu, kako na sekundarnom tako i na tercijarnom nivou, što uslovljava predugo čekanje na dijagnostiku i specijalističke preglede, na šta se građani najviše žale – naglašava naš sagovornik.
Dr Vujošević pojašnjava da polikliničko-konzilijarna služba i očekivana zdravstvena zaštita koju ona treba da pruža, prirodno se mora naći između uspješno reformisane primarne zdravstvene službe i sve skupljih dobro opremljenih i ograničenih kapaciteta reformisanog bolničkog sektora.
Cilj – zadovoljan pacijent
- Najčešće opravdane primjedbe i nezadovoljstvo stanovništva upućene su na rad upravo bolničkog sektora zbog nepristupačnosti, kvaliteta, neopravdano dugog čekanja na preglede, koji je jedan od krucijalnih pokazatelja uspješnosti kvaliteta rada zdravstvenih službi, kao i čestih kvarova dijagnostičkih aparata visoke zdravstvene tehnologije, pa je neophodno da se njen razvoj usmjeri u pogledu obezbjeđivanja potrebnog specijalizovano i visokospecijalizovanog kadra, neophodne savremene opreme i odgovarajućeg prostora – poručuje dr Vujošević.
On smatra da je naivno vjerovati da će reforma zdravstvenog sistema u Crnoj Gori smanjiti rast troškova za zdravstvenu zaštitu i izdataka za uspješan rad zdravstvenih ustanova.
- Ono što se očekuje i što bi trebalo da se dogodi je da se sredstva namijenjena zdravstvu svrsishodnije i racionalnije troše, a pritom imati u vidu da današnje vrijeme karakteriše pomak pružanja zdravstvenih usluga prema višim i sve skupljim oblicima zdravstvene zaštite. Reforma bolničkog sektora mora da bude sveobuhvatna, s ciljem da se poboljša kvalitet pružene zdravstene usluge, ostvari ravnopravnost korisnika, dostupnost svih bolničkih, specijalističkih i subspecijalističkih službi i konačno građani budu zadovoljniji pruženim uslugama – zaključuje dr Vujošević.
