Zapanjeni smo i zaprepašteni namjerama investitora da se radi izgradnje čvrstih objekata u uvali Valdanos predviđa ukljanjanje, „presađivanje“, stoljetnih maslina. To na najbolji način demantuje ranije tvrdnje zvaničnika da se nijedna maslina u toj zakonom zaštićenoj uvali neće dirati. Maslinu treba dirati, tj. krastiti, podrezivati, đubriti, zaštititi od bolesti, uraditi podzide, zemljište obrađivati, plod maslinin blagovremeno sakupljati, kako su to radili naši preci, boraveći po cijeli dan u Maslinadi, od jutra do sjutra. Dakle, maslinama treba ljubav i pažnja, a one će to svojim rodom uzvratiti. Presađivanje zdravih maslina sliči na uzimanje organa od siromašnog čovjeka da bi se udovoljilo bogatašima.
Namjera da se u toj uvali, koja je takođe Spomenik prirode, obavi tzv. prihranjivanje plaža, sliči nam na akciju koju je početkom prošle decenije izvršila Vojska tadašnje SRJ, koja je uništavajući pješčane dinei reljef na Velikoj plaži, ogromnim kamionima, zasipala plažu u Valdanosu hiljadama kubika pijeska. Sada više nema ni te vojske, ni tog pijeska, a dine su uništene! Valjda je to dovoljan dokaz da priroda ima svoje zakonitosti i da se one ne smiju poremetiti. Tako bi se, nesumnjivo, završila i avantura sa presađivanjem maslina i prihranjivanjem plaže u Valdanosu.
Postulati održivog razvoja su bazirani na žaštiti, očuvanju i valorizaciji unikatnih vrijednosti, a Valdanos je to, bez ikakve sumnje. Pri tom treba uzeti u obzir da su evropski stadardi, kojima mi težimo, veoma jasni: svaka investicija mora da ima saglasnost lokalne zajednice i da benefite mora da prvenstveno ona uživa. Uništavanje i skrnavljenje prirode radi trenutnih dobitaka, a dugoročno sa veoma negativnim posljedicama, po svim osnovama, nije pametna i održiva politika. To dolazi do izražaja ako se zna da je u našoj zemlji već poprilično devastirana okolina, posebno na Primorju.
Vjerujemo da će u našoj državi, koja je pred vratima EU, konačno dominirati um, znanje, vizija, da će se uvažavati i cijeniti priroda, mišljenja i stavovi nezavisnih intelektualaca i ekoloških aktivista i da nećemo dozvoliti da se planovi i lokacije rade po želji investitora i kapitala. Jer, para je dobar sluga, a loš gospodar. Nedajmo da ona zagospodari našom prelijepom Crnom Gorom!
Kao što su narodi Crne Gore vjekovima branili svoju slobodu i nezavisnost, tako građani Ulcinja uz pomoć svih dobronamjernih ljudi iz Crne Gore i svijeta, žele odbraniti svoje najznačajnije vrijednosti i pravo na budućnost. To moraju da uzmu u obzir i državni organi Crne Gore.
