Vlada Crne Gore još nije zvanično podnijela amandmane na rezoluciju Ujedinjenih nacija o Srebrenici, već sa partnerima, prvenstveno Sjedinjenim Državama i Njemačkom, razgovara o tome da se tekst rezolucije dopuni i u njega inkorporira stav da je „krivica za zločin genocida individualizovana, te se ne može pripisati bilo kojoj etničkoj, vjerskoj ili drugoj skupini ili zajednici u cjelini“. Drugi dio izmjena, koji predlaže Vlada, odnosio bi se na „potvrđivanje nepovredivosti opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini u svim njegovim odredbama“.
To je Pobjedi nezvanično saopšteno iz vrha izvršne vlasti.
Ukoliko prijedlog crnogorskih vlasti ne bi prošao, Vlada će, kako kaže sagovornik, razmisliti o tome da li da predložene amandmane uputi i kroz zvaničnu proceduru.
– Ne radi se o oficijelnom podnošenju amandmana, što bi se dešavalo u predviđenoj proceduri. Radi se o konsultacijama koje vodimo sa partnerima, prvenstveno Njemačkom i SAD, kojima smo sugerisali da se tekst izmijeni, tj. proširi. Razgovori se još vode i nemamo definitivan stav jer glasanje još nije zakazano, pa u ovom trenutku ne možemo ni reći da li će ove naše sugestije biti i definitivno prihvaćene od predlagača, te da li će ih uvrstiti u tekst rezolucije ili će Vlada proceduralno uputiti prijedloge, niti kada će to biti – rekao je Pobjedin izvor iz Vlade.
Iz Vlade se juče niko nije zvanično oglasio ovim povodom, uprkos oštrim reakcijama javnosti na vijest o podnošenju amandmana. Oglasio se jedino poslanički klub PES-a, koji je pojasnio da amandmani služe za „uvažavanje žrtava i sprečava žigosanje jednog naroda“. Sa druge strane, oštro su reagovali iz opozicije, ali i iz nevladinog sektora.
Programska direktorka Inicijative mladih za ljudska prava iz Beograda Sofija Todorović kaže da je potez Vlade Crne Gore nije iznenadio jer, kako je rekla, način na koji su duhovni i svjetovni lideri Srbije i Republike Srpske nedjeljama kreirali apokaliptičnu atmosferu oko navodnih posljedica donošenja ove rezolucije je upravo imao za cilj da ubije razuman i human pristup ovom pitanju zarad puke političke koristi.
– Vlada Crne Gore, nažalost, nije imala dovoljno hrabrosti da se ovome odupre do kraja. U nedjeljama iza nas dezinformacijama o sadržaju same rezolucije pokušali su da stanu na put stručnjaci iz oblasti prava, političkih nauka, međunarodnih odnosa, kulture sjećanja i to veoma odgovornim, činjenično potkovanim i razumnim izjavama. Međutim, taj broj ljudi nije dovoljan da se suprotstavi resursima koje u manipulativne i štetne narative ulažu oni koji se nalaze na pozicijama moći, a promovišu veoma štetne političke ideje. Ali kredibilne informacije postoje, na svakome je izbor šta će i na koji način uzeti u obzir, a tim izborom zapravo se i kreira pozicija u odnosu na ovo pitanje – poručila je Todorović za Pobjedu.
Upitana koji su glavni razlozi za to da Vlada odluči da na ovaj način djeluje, Todorović vjeruje da su razlozi nemogućnost da se shvati da ova rezolucija uopšte nije o Srbiji i da se ona bavi sjećanjem i da je ona rezultat težnje za pravdom žrtava ovog zločina.
– To nikoga ne treba da vrijeđa, niti da izaziva potrebu za nekom vrstom kontraofanzive, ako smo ljudi i ako nam je mir zvijezda vodilja. Svi to treba da podržimo, posebno ovakav tekst. Sa druge strane, razlog je i to što Vlada Crne Gore evidentno pokušava da pravi nekakav balans tamo gdje za to nema potrebe, jer argumenti kojima se rezolucija napada nemaju utemeljenje u realnosti, nauci, niti u pravu, te sama baca sjenku na motive za kosponzorisanje jedne ovakve rezolucije. Možda jesu, a možda i nijesu, ja nemam dokaz da decidno tvrdim ovako nešto, ali je činjenica da su odlučili da amandmane formulišu vođeni napadima na samu rezoluciju, koji sa činjenicama i pravom nemaju puno veze. A izbor da svoje odluke donose u skladu sa neistinama i zapaljivom retorikom drugih lidera u regionu, umjesto, recimo, da potencijalni amandmani budu rezultat razgovora sa onima zbog kojih se rezolucija i donosi, ne ostavlja dobar utisak – ističe Todorović.
Smatra da Spajićeva Vlada pokušava da se nevješto postavi kao medijator i neko ko za sto donosi rješenje koje bi zadovoljilo sve.
– Međutim, ako je sam problem oko rezolucije izmišljen, kao što jeste, onda nema puno smisla zauzimati takvu poziciju. Ja smatram da je naša obaveza da stojimo uz žrtve, ova rezolucija je njihov glas, a mi smo dužni da objasnimo da razgovor o jednom zločinu ne znači poricanje drugih. Dodatno nas obavezuje, iz moje perspektive, univerzalna odredba rezolucije kojom se osuđuje veličanje svih onih koji su za zločine osuđeni, bez obzira o kom se zločinu radi. Ovo treba da bude naš zajednički cilj, svih nas, jer nam on omogućava budućnost u kojoj zločinci nijesu heroji niti uzori budućim generacijama. Žao mi je što se, recimo, nije prepoznala važnost tog dijela rezolucije koji je, ja bih rekla, važan za sve nas – poručila je Todorović.
Amandmani su, navodi Todorović, odgovor na dezinformacije koje šire predstavnici Srbije i Republike Srpske i ističe da oni, zapravo, sa rezolucijom nemaju veze kao što sa rezolucijom nemaju veze sve stvari kojima smo izloženi nedjeljama unazad u javnom prostoru.
– Ujedinjenim nacijama nije potrebno objašnjavati da ne postoji dokument kojim se narodi mogu proglasiti krivim za zločine, to je besmislica, ne smijemo joj podilaziti – upozorava Todorović.
– Tadašnja Srbija jeste odgovorna za nesprečavanje genocida u Srebrenici, imamo presudu Međunarodnog suda pravde i to je zatvoreno pitanje. Ali narodi ne mogu biti krivi i moramo se oduprijeti tome da učestvujemo u ovom brisanju razlike između počinilaca ovog zločina i pripadnika određenog naroda, u ovom slučaju mog, srpskog – ističe ona.
Vjeruje da je ova zamjena teza kojoj, kaže, svjedočimo, upravo to željela – da se teret prošlosti svali na narod tako što ćemo ga besprizorno lagati da se ovdje radi o satanizovanju Srba, jer samo takav narod, koji u to vjeruje, može da radi u korist političkih elita koje su trenutno na vlasti u Srbiji i Republici Srpskoj.
– Ne znam da li je ‘nasjela’, ali sama sadržina amandmana ukazuje da se oni bave ovom manipulacijom, a ne samom rezolucijom i njenim eventualnim nedostacima, ako ih uopšte ima, a ja mislim da ih nema – zaključila je Todorović.
3
