Različita kultura, običaji, ukupno tradicijsko nasljeđe i dr\avni oblici vladavine i uredjenja, kulturna baština, duhovna i materijalna istorija, istorijski spomenici, rituali, kultovi, sveukupno čine crnogorsku naciju individualitetom i posebnim identitetom, odvojenim i različitim od drugih.
Savremeni britanski teroretičar nacije sociolog i istoričar profesor dr Entoni D. Smit u djelu "Nacionalni identitet" (1991) piše: "Korišćenje simbola – zastava, moneta, himni, uniformi, spomenika i ceremonija – podsjeća pripadnike nacija na njihovo nasljeđe i kulturno srodstvo, a njighovo osjećanje zajedničkog identiteta i pripadništva jača ih i uznosi”.
Simboli nacionalne posebnosti: Slijedeći argumente teoretičara nacije Smita, može se reći da su pripadnici crnogorske nacije upravo te navedene atribute posebnosti imali kroz svoju istoriju; imaju ih i danas, baštineći ih kao svoje nasljeđe. Osjećanje povezanosti sa domovinom ili pripadništvo domovini je bitan konstitutivni element u postanku, razvoju i trajanju etnosa i nacije. Taj faktor Smit potencira u svom djelu "Nacionalni identitet".
Crnogorci, koji istorijski i savremeno imaju kolektivno vlastito ime - što je jedan od ključnih elemenata iskaza nacionalne posebnosti - posjeduju i manifestuju, istorijski i danas, povezanost i pripadnost svojoj domovini – Crnoj Gori.
Dr Smit piše: "Ta privrženost datoj zemlji i povezanosti njom jeste ono što je važno za etničku identifikaciju. Dotična zemlja je teritorija đe mi spadamo. Ona je često i sveta zemlja, zemlja naših praotaca, naših zakonodavaca, naših kraljeva i mudraca, pjesnika i sveštenika, što je čini našom domovinom. Mi pripadamo njoj koliko i ona pripada nama”.
Osjećaj pripadosti domovini: Sve se to da primijeniti i na crnogorsku naciju. Naime, Crnogorci su vjekovima bili vezani za svoju zemlju i državu, koju su stvorili, branili i čuvali, pripadali njoj u domovinskom značenju. Živjeli su u njoj, osjećajući se slobodnim ljudima, kojima je najviša dužnost bila da služe i budu vjerni svojoj državi.
I kad su 1918. godine ostali bez svoje nezavisne države i slobodne domovine - koja im je tada srpskim terorom oteta - značajan dio Crnogoraca koji su živjeli u izgnanstvu ili bili potčinjeni okupacionoj sili u vlastitoj zemlji, sa sobom su nosili jak osjećaj pripadosti domovini i svijest i volju za njenom obnovom. Tako je svijest o pripadnosti domovini Crnoj Gori čuvana i potvrđivana kod Crnogoraca u zemlji i u crnogorskoj političkoj i drugoj emigraciji i poslije 1918. godine. I svetilišta domovine bila su u svijesti pripadnika crnogorske nacije u egzilu.
-"Sveta središta privlače pripadnike etnije domovini, ili ih nadahljuju iz daleka, pa i kada se njihovo izgnanstvo oduži. Čak i kada je dugo odvojena od domovine etnija moze i dalje postojati zahvaljujuci jakoj nostalgiji i duhovnoj provezanosti, kaže Smit u knjizi “Nacionalni identitet”
Zajedničko porijeklo i mješavina naroda: Shodno ovoj odredbi proizilazi da su Crnogorci istorijska nacija koja posjeduje vlastito kolektivno ime, za zajedničkom istorijskom teritorijom, povezanošću i pripadošću domovini i vlastitoj zemlji, sa zajedničkom istorijom, simbolima, mitovima o zajedničkim precima , zajedničkom kulturom tradicijom, običajima, jezikom, ekonomijom i pravnim nasljeđem te, na kraju, zajedničkim ustavnim i zakonskim pravima i dužnostima svojih pripadnika i osjećajem njihove međusobne solidarnosti…
U etničkom smislu, crnogorski narod je amalgam, mjšavina Polabskih Slovena, Veneta, Ilira, Romana, romanizovanog keltskog, tračanskog, vlašnog i drugog starosjedilačkog stanovništa na prostru nekadasnje rimske provincije Prevalis i njihove slovenizacije, kolonizacije u procesu koji je trajao od VII do X stoljeća u okviru, najprije, sklavinije, potom kneževine, zapravo, države Duklje, koja je u 11 stoljeću - u doba kneza Vojislava dobila nezavisnost od Vizantije - a u doba Mihaila Vojislavljevića nezavisno Kraljevstvo i priznanje od rimskoga pape, da bi u doba Bodina dostigla svoj vrhunac u državotvornom razvoju.
Vrijednosni skup: Pripadnost naciji nije samo subjektivno-psihološki lični iskaz, već sveukupnost povijesnih činilaca. Nacija je skup vrijednosti, produkt istorije.
Postojanje i oblikovanje jedne nacije, pokazuje se i u njenoj ratničkoj tradiciji i istoriji. Kako navodi Antoni D. Smit - "ratovi uobličavaju etničke zajednice"; rat je "mobilizator etnickih sentimenata i nacionalne svijesti"/strana 49/.
Zapravo, kroz 18 i 19 vijek, a i ranije u doba Vojislavljevića, Balšića, Crnojevića, crnogorska ratnička heroida značajno je doprinijela modernom oblikovanju crnogorske nacije i države. Crnogorci su bili nacija i u bivšoj Jugoslaviji od 1945. do 1991. I Antoni D. Smit u djelu "Nacionalni identitet" na strani 229 bivšu SFRJ naziva "federacijom nacija" a kao "nacije zasebne istorije" navodi Slovence, Hrvate, Srbe, Makedonce, Crnogorce. Ako je nacija "zajednica sudbine i zajednica karaktera" - kako je definiše austromarksista socijaldemokratske orijentacije Oto Bauer - ili ako je "nacija kulturna i duhovna tvorevina", kako je shvata Hegel, Crnogorci su u punom smislu samosvojna nacija.
Nacija i država: Po shvatanju italijanskog naučnika Karla Katanea, nacija nije samo posljedica djelovanja države, već se radi o entitetu koji je postojao i prije nastanka moderne drzave. Objektivne karakteristike nacije, po shvatanju Katanea, potojale su i prije nego što je došlo do njezina konstituisanja u politicki organizovano civilno drustvo. Shodno tome, nacija egzistira i prije nastanka države; njeno ispoljavanje i postojanje dakako potpada pod sferu politike, bolje reći, njena perpeskiva i razvoj zavisi od države u kojoj se nalazi.
Za crnogorsku naciju je osobeno to što je ona povijesno prijethodila nezavisnoj crnogorskoj držzavi i bila sudbinski za nju vezana, u okviru nje razvijala i trajala. Sloboda je utkana, kao jedan od temeljnih kamena, u crnogorsku naciju. Konstituisana je životom i drustvenom integracijom u slobodi, sviješću i voljom slobode, njenim subjektivnim i objektivno-empirijskim potvrdama, Crnogoraca, njihovom povezivanju idejom i akcionim jedinstvom u borbi za očuvanje i afrmaciju slobodne zajednice u kojoj su živjeli.
- Samo iz slobode i kao njezina posljedica može nastati nacionalnost koja se očituje u ostvarivanju prava. Ne postiže se nezavisnost, to jest nacionalna pobjeda, ni na jedan drugi način osim putem slobode, ističe Kataneo.
Crnogorska nacija i crnogorska država: Otuda i moj stav da nije Crna Gora kao država stvorila crnogorsku naciju, nego su Crnogorci kao etnička zajednica i nacija stvorili istorijski slobodnu crnogorsku državu, koja je bila kulturni, religijski - uopšte duhovni i socio-politički okvir - u kojemu se integrisala i razvijala, afirmisala njihova nacionalna posebnost.
Nezavisna crnogorska država je bila tokom istorije, pravi postojani pokazatelj egzistencije i objektivnog života crnogorske nacije. Crnogorci koji su u istoriji stvorili crnogorsku državu manifestovali su, kako bi rekao Ernest Renan u svom predavanju na Sorboni marta 1882. godine, kolektivnu svijest "bogate riznice uspomena" i pristajanja "da se živi zajedno". Sloboda Crnogoraca kroz istoriju manifestovala se i kroz njihovu političku akciju koja se ocitovala i u stvaranju i izgradnji sopstvene slobodne države.
