Reagovanje profesora Rastodera prenosimo integralno:
S pozivom na Zakon, tražim da u prvom narednom broju vaših novina objavite demant lažnih navoda iznijetih u vašem listu u tekstu ,,Bolji im magistar od doktora nauka“ (Pobjeda, četvrtak, 7. oktobar str.7).
U pomenutom tekstu objavljenom u vašem listu, koji se bavi izborima u akademska zvanja na Filozofskom fakultetu, podmeće mi se gnusna laž u navodima: ,,Ni komisija koja je razmatrala prijave kandidata za studijski program istorije nije bila jednoglasna. Profesori doktori Šerbo Rastoder, Marijan Premović su predložili da se angažuje prof. dr Vasilj Jovović, ali je prof. dr Nenad Perošević izdvojio mišljenje i predložio drugog kandidata za kog smatra da je bolji. Naši sagovornici ... “
Da bi se shvatio motiv mog reagovanja, nužno je imati na umu sljedeće:
Prvo, nakon više godina vladavine ždanovljevskog trijumvirata na UCG (R.V; D.B; Ž.A) iako najstariji profesor i osnivač studijskog programa za istoriju, autor 42 monografska djela i član tri akademije, nakon odlaska sa funkcije dekana mog najgoreg studenta, prvi put sam nakon skoro 10 godina imenovan u komisiju za izbor u neko akademsko zvanje. Taman kada sam pomislio da se na fakultet konačno vraća akademski duh, susreo sam se sa ,,prljavim vešom“ prethodnih uprava. Pri tome mislim na koleginicu koja je nakon 23 godine rada na Univerzitetu otjerana sa posla, jer nije izabrana u više zvanje, iako je posjedovala iste ,,uslove“ kao i onaj koji je ,,navodno birao“. Drugi primjer je pomenuti dr Vasilj Jovović, naš bivši student kojeg je prethodna uprava otjerala s fakulteta (šuškalo se tada zbog toga što je bio blizak SPC) kojem je dodatno ,,stručnjak za otkrivanje plagijata“ imputirao da je plagirao doktorat, što je bio razlog da se na njegovo mjesto dovede ,,podobni Srbin iz Vojvodine, savjetnik Nenada Čanka dr Milivoj Bešlin“, kojem nikada ne bi palo na pamet da konkuriše za tako nešto na svom matičnom fakultetu jer bi to bilo neukusno zbog nestručnosti za navedenu oblast.
Drugo, na konkursu za izbor saradnika javilo se devet kandidata. Pravnik (Slavko Pešović) je tokom izborne procedure eliminisao njih sedam uz objašnjenje da nijesu priložili potpunu i traženu dokumentaciju. Izbor se sveo na dva kandidata, koji su po mišljenju pravnika ispunjavali uslove: dr Nadu Tomović i dr Vasilja Jovovića. Po pitanju prvog kandidata, komisija se u cjelosti saglasila i jednoglasno donijela odluku o angažmanu. U pitanju drugog kandidata između stava dr Premovića koji je naglašeno zagovarao stav o prijemu i stava dr Peroševića koji je izričito bio ,,protiv“, iako su obojica bili u komisiji koja je ,,otjerala Jovovića“, ja sam bio mišljenja da treba sačuvati dignitet članova prethodnih komisija, povjerovao jednom od njih (Peroševiću) koji je tvrdio, da je sudski postupak povodom ,,plagijata“ u toku pred Apelacionim sudom. Saglasno tome u izdvojenom mišljenju sam izričito naveo da s obzirom da je sudski proces, po izjavi jednog člana komisije u toku, ,,to ovaj član komisije nije mogao da podrži izbor kandidata kojem dvojica kolega sa studijskog programa osporavaju referentnost a ocjene studenata njegovog rada ne daju osnova za zaključak o podobnosti ovoga kandidata.“ Kao član komisije izričito sam tvrdio, povodom vidljivog napora kolege Premovića, da se izabere pomenuti kandidat ,,Da nikada ne bih, nekome iz ideološko-političkih razloga osporio izbor, kao što neću i ne želim podržati bilo kog kandidata, dok se ne rasprave sve činjenice vezane za njegov status. A pogotovo ne nekoga ko se istim ,,metodom“ treba ,,vratiti na fakultet“. Da su moji navodi u cjelosti tačni možete provjeriti čitajući moj izvještaj koji sam dostavio Vijeću Filozofskog fakulteta.
Bar, 7. oktobar 2021.
