Nedavno je nakon više godina sistematične pripreme objavljena knjiga Transkripcijska pravila u crnogorskome jeziku. Transkripcijski rječnik. Knjigu je objavio Fakultet za crnogorski jezik i književnost, i to kao 5. knjigu biblioteke LINGUISTICA. Glavni urednik izdanja je Milenko A. Perović, dok su recenzenti Ukrajinka Ljudmila Vasiljeva te hrvatski jezikoslovac, danas počivši Josip Silić, ugledni stručnjaci, priznati i mnogo šire od matičnih im država.
Priručnikom su obuhvaćena 33 jezika, odnosno obrađene su jezičke osobenosti po svim segmentima značajnim za crnogorsku transkripciju imena iz datih jezika. Transkripcija počinje od klasičnih – latinskoga i starogrčkoga, koji su, iako neživi, razumije se, neizbježni u mnogim sferama današnje civilizacije. Pregled tzv. živih jezika dat je abecednim redom ovako: albanski jezik, arapski, bjeloruski, bugarski, češki, danski, engleski, francuski, moderni grčki jezik, hebrejski, holandski, islandski, italijanski, japanski, jidiš, kineski, mađarski, makedonski, norveški, njemački, persijski, poljski, portugalski, romski, rumunski, rusinski, ruski,slovački, španski, švedski, turski te ukrajinski jezik.
Konceptom su ove knjige transkripcijska pravila što su rađena na primjeru imena iz nabrojanih jezika predstavljena kao preporuke nastale na temelju usaglašavanja izvornoga izgovora sa stanjem u crnogorskoj govornoj tradiciji.
Nastajanje ove knjige kreirala je, usmjeravala i prilagođavala okolnostima koje su tokom rada iskrsavale jeste Jelena Šušanj. Ona je potpisana kao urednica ovoga izdanja. Njezino obraćanje korisnicima knjige nalazi se na počektu pod naslovom „Riječ urednika“.
U uvodnim objašnjenjima obrazlaže se metodologija na kojoj počiva cio projekat, kao i svrha ovoga priručnika, pa je istaknuto da on nije ponuđen korisnicima „da posluži učenju jezika kojima smo se ovđe bavili, već da ljudima koji ne govore te jezike omogući da što preciznije napišu i izgovore imena koja iz njih potiču.“
Da bi se dokraja razumjela namjera izdavača i tima okupljenoga oko ovoga izdanja razjašnjenja je urednica davala na konkretnim primjerima. „Transfonemizacija i transkripcija stranih imena stvar je pravogovora (ortoepije) i pravopisa (ortografije), a to je pitanje dogovora u okviru jednoga jezika. Transfonemizacija ne podrazumijeva uvijek podražavanje izgovora jezika izvornika u jeziku primaocu, već se pri izgovoru stranih imena u jednome jeziku u obzir mogu uzimati i drugi jezički i vanjezički činioci. To smo već viđeli na primjeru imena Roberts, Gejts i Micubiši, a evo još nekoliko primjera. Ime Denzel Washington mnogo je bliže originalnome izgovoru u bugarskoj transkripciji Дензъл Уошингтън nego crnogorskome Denzel Vašington. Glavni grad Republike Irske prema izgovoru njegovih žitelja preciznije je prenešen u ruskoj transkripciji Дублин nego u crnogorskoj Dablin. Crnogorska transkripcija imena američkoga glumca više se vodi pisanjem nego izgovorom. Takav je slučaj i s imenom njemačkoga grada Hanover, đe bi transkripcija trebala biti Hanofer; poljskoga grada Krakov, đe bi transkribovano bilo preciznije Krakuv; holandskoga Van Gog, a zapravo je Fan Hoh i sl.“
Transkripcijski je priručnik svojevrsna dopuna Pravopisa crnogorskoga jezika iz 2010, što znači da je pažnja usmjerena i na primjere koji pravopisnim pravilima toga izdanja nijesu obuhvaćeni. Tako u uvodnome slovu urednice čitamo: „Ovđe ćemo se osvrnuti na jedan pravopisni problem u vezi s pisanjem stranih imena koji nije obuhvaćen važećim Pravopisom crnogorskoga jezika (2010). Ako se iz nekoga razloga imena iz stranih jezika pišu u izvornome (netranskribovanom) obliku, u njihovoj promjeni ili tvorbi drugih riječi ne treba koristiti crticu: Facebooka (ne Facebook-a), New Yorka (ne New York-a), Mýrdalsjökullski (ne Mýrdalsjökull-ski). Crticu u ovim slučajevima treba koristiti jedino ako se original piše drugim pismom – npr. engleska imena u originalu u ćiriličkim tekstovima ili ruska ćirilicom u latiničkim tekstovima (npr. Санкт-Петербург-om).“
Značaj ukupnoga projekta treba sagledati i kroz koncept kojim je okupljen znatan broj domaćih i inostranih naučnika, kako se veli „od Islanda do Ukrajine“, što je garancija da je osiguran svestrani uvid u problematiku. Imena saradnika ističemo abecednim redom onako kako su navedeni u knjizi: Ana Stanićević (islandski); Demir Ljatif (romski); Goran Drinčić (engleski); Igor Kusin (hebrejski i jidiš); Isidora Popović (španski); Jasmina Đorđević (turski, arapski i persijski); Jelena Stjepčević (kineski); Laslo Molnar Čikoš (mađarski); Ljudmila Vasiljeva (ukrajinski i bjeloruski); Marijana Bijelić (bugarski); Marina Markoska (makedonski); Marina Puja-Badesku (rumunski); Mihajlo Fejsa (rusinski); Milena Jovanović (novogrčki i japanski); Miroslav Dudok (slovački); Neda Donat (njemački i češki); Olivera Jovanović (portugalski); Ratka Krsmanović-Isailović (norveški); Slađan Turković, Petra Bručić, Đoja Ana Ulrih Knežević, Željana Pancirov Kornelise (holandski); Sofija Bilandžija (danski i švedski); Sonja Špadijer (francuski); Vesna Stanković (italijanski); Zarija Brajović (albanski); Zdravko Babić (ruski i poljski); Žaneta Andrijašević (klasični jezici: grčki i latinski). Izdavač i urednica zahvalili su saradnicima kao glavnim nosiocima projekta na poštenome odnosu i razumijevanju koje su pokazali prema neophodnosti izrade ove knjige.
Dobra zasnovanost ovoga izdanja podastrta je činjenicom da se u drugome dijelu knjige, od 251. do 423. str., nalazi rječnik transkribovanih imena iz opisanih jezika. Riječ je o registru frekventnijih imena i/ili prezimena brojnih znamenitih ličnosti, sportista, političara, umjetnika te određenih toponimima s njihovom crnogorskom transkripcijom.
Knjiga Transkripcijska pravila u crnogorskome jeziku. Transkripcijski rječnik po formi jeste priručnik, ali je od značaja i nemjerljivoga doprinosa ne samo za jezičku, nego i za ukupnu crnogorsku kulturu. Vrlo je dugo postojala potreba za ovakvim priručnicima u svim segmentima društvenog života, osobito se tu da izdvojiti crnogorsko novinastvo.
Fakultet za crnogorski jezik i književnost još jednom se potvrdio kao izdavač vrijedne i funkcionalne literature, te će i za ovim priručnikom posezati najširi krug učesnika u javnoj komunikaciji u nas.
