Podpredsjednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) Marko Somborac je rekao da su se novinarska udruženja, kao i građani, nadali da će se naći i kazniti izvršioci i nalogodavci ubistva Ćuruvije, ali da se umesto toga dešavaju novi napadi i „hajke“ na novinare u Srbiji, prenosi Beta.
„Očigledno čim postoji toliko otpora kod bahatih i moćnih, znači da njima nešto smeta“, rekao je Somborac.
Predsjednik Udruženja novinara Srbije (UNS) Živojin Rakočević je kazao da je u slučaju rješavanja ubistva Ćuruvije „pravda mrtva, ali da je istina živa“.
Rekao je i da to znači da će zajednica „disati za vrat“ onima koji su donijeli oslobađajuću presudu za okrivljene za ubistvo Ćuruvije, nakon što su prethodno bili osuđeni svi zajedno na oko 100 godina zatvorske kazne.
„Svi znamo da su se pravo i pravda razišli. Vi, koji držite pravdu u svojim rukama, ubili ste tu pravdu, ali je istina živa“, istakao je Rakočević.
Predsjednik Komisije za istraživanje ubistava novinara Veran Matić je rekao da danas u Srbiji „nema nikoga“ ko ne zna ko je izvršio i organizovao ubistvo Slavka Ćuruvije.
Povodom toga što je Apelacioni sud u Beogradu oslobodio okrivljene za ubistvo Ćuruvije, Matić je rekao da to pokazuje da društvo „nije spremno da se suoči sa svojom prošlošću i za reformisanje nasilnog društva iz devedesetih“ godina prošlog vijeka.
Matić je kazao da je upućen zahtjev za ispitivanje zakonitosti odluke Apelacionog suda, i upozorio na sličnost u prijetnjama koje dobija novinar Dinko Gruhonjić.
Obilježavanju godišnjice ubistva Slavka Ćuruvije prisustovali su i predstavnici Demokratske stranke i Zeleno – lijevog fronta.
Slavko Ćuruvija je ubijen hicima iz pištolja 11. aprila 1999. godine, u ulazu u zgradu u Svetogorskoj 35, nakon što je protiv njega vođena medijska hajka od strane tadašnjeg režima Slobodana Miloševića.
Apelacioni sud u Beogradu oslobodio je u februaru ove godine četvoricu nekadašnjih pripadnika Državne bezbjednosti optužbi za učešće u njegovom ubistvu.
Sud je preinačio prvostepenu presudu i pravosnažno oslobodio Radomira Markovića optužbe za teško ubistvo u podstrekavanju, a Milana Radonjića, Miroslava Kuraka i Ratka Romića da su, kao saizvršioci, izvršili teško ubistvo, uz obrazloženje da „nema neposrednih i posrednih dokaza koji bi pouzdano potvrdili da su Marković, Radonjić, Kurak i Romić izvršioci ovog krivičnog djela“.
