Titanik je, podsjeća portal Index.hr, u to vrijeme bio predstavljen kao najmoderniji i najbolji putnički brod na svijetu, a potonuo je na svom prvom putovanju kad je na putu za Njujork iz Sautemptona udario u santu leda. Kad je 10. aprila 1912. isplovio na svoju prvu plovidbu bio je najveći brod ikada stavljen u službu, drugi od tri iz tzv. olimpijske klase prekookeanskih brodova koje je naručila kompanija Vajt Star Lajn (White Star Line).
Od 2.224 putnika i članova posade, među kojima su bili neki od najimućnijih ljudi svijeta, brod je prevozio i brojne iseljenike iz svih evropskih zemalja koji su svoju sreću i bolji život htjeli potražiti u Novom svijetu. U nesreći je poginulo više od 1.500 osoba, većinom zemljoradnika starosti između 17 i 38 godina.
„Spašena su samo dva muškarca i jedna žena, a nasljednicima stradalih isplaćena je odšteta od kompanije WSL, te pomoć iz raznih fondova. Jedina preživjela putnica iz Hrvatske Mara Osman-Banski, koja je u vrijeme tragedije imala 31 godinu, svoj je život nakon potonuća broda koji ju je trebao odvesti suprugu, nastavila u Americi gdje je i umrla 1930.
Dvojica preživjelih svoj san o boljoj budućnosti ipak nijesu uspjela ostvariti u Americi. Ivan Jalševac iz Topolovca kraj Siska tako se u domovinu vratio nakon samo četiri sedmice, dok se Nikola Lulić s Konjskog Brda (općina Perušić u Lici) na povratak odlučio nakon Prvog svjetskog rata“, piše HDA.
„U Hrvatskom državnom arhivu, u fondu Zemaljska vlada, Odjeljenje za unutrašnje poslove, čuva se opširni predmet s odštetnim zahtjevima obitelji stradalih putnika. Povodom stote godišnjice potonuća, 2012. godine, u Hrvatskom državnom arhivu priređena je izložba Hrvati na Titaniku na koju se ovom prigodom podsjećamo plakatom koji donosi imena svih tridesetero putnika, njihovu starost, zanimanje i status (spašen/stradao)“, piše HDA.
