Brojne državne kompanije, a posebno one iz energetskog sektora nalaze se u velikim problemima i ogromnim gubicima. Ova najvažnija crnogorska preduzeća su prethodnih godina ostvarivala višemilionske profite, a njihove sadašnje uprave razloge za loše ovogodišnje rezultate uglavnom ne vide u svojim odlukama i potezima, već ističu da su najveći krivci za loše rezultate globalna energetska kriza i visoke cijene električne energije na međunarodnim tržištima.
Na čelu kompanija u većinskom državnom vlasništvu u posljednjih godinu i po su menadžeri koje su postavile partije većine od 30. avgusta 2020. godine, a Pobjedini sagovornici iz DPS-a i SDP-a ističu da se stanje u državnim preduzećima u zadnje dvije godine značajno pogoršalo, dok je u pojedinim firmama iz energetskog sektora u katastrofalnom stanju. Pored ovogodišnjih gubitaka, upravo su energetske kompanije u prethodnih godinu i po od kada su nove uprave preuzele upravljanje ovim preduzećima postale prepoznate i po ogromnom partijskom zapošljavanju.
Gubici
U četvrtak je na sjednici Vlade zvanično saopšteno da je Elektroprivreda (EPCG) u prvih osam mjeseci ostvarila minus od 60,9 miliona eura, a dobri poznavalac prilika u domaćim energetskim kompanijama i stanja na tržištu električne energije nedavno je našoj redakciji saopštio da u slučaju da do kraja godine ne bude dovoljno kiše, kompanije iz EPCG grupe (EPCG, CEDIS i Rudnik uglja) mogu očekivati ukupni gubitak od čak 200 miliona eura.
Zamjenik predsjednika skupštinskog Odbora za ekonomiju, finansije i budžet Petar Ivanović (DPS) kaže da se stanje u državnim preduzećima prije dvije godine i danas razlikuje kao noć i dan.
"Za dvije godine stanje se značajno pogoršalo. EPCG kao grupa je u gubitku blizu 100 miliona. Viškovi struje nastali gašenjem KAP-a prodati su po 200 eura po MW, da bi se potom struja kupovala po 700 eura. Moguće da će kiše donekle smanjiti gubitak", rekao je Ivanović Pobjedi.
On ukazuje da je sa velikom pompom formirana Elektroprivreda solar, koja je od osnivanja u gubitku i zapošljava više ljudi nego svi proizvodni kapaciteti EPCG zajedno.
"Ugalj je prodat, ali nije naplaćen. Montenegro Works, kao veliki projekat „Evropa sad“, je ugašen jer je stvarao samo gubitak", ističe Ivanović.
Poslanik SDP-a Adnan Striković ocijenio je da je stanje u svim državnim kompanijama loše, do katastrofalno, kao i da investitori skoro dnevno napuštaju državu.
"Sa To Montenegrom su se ostvarile najpesimističnije prognoze, a zbog važnosti za ekonomiju države mi u SDP-u najviše smo nezadovoljni stanjem u energetskom sistemu i kompanijama koje su njegov dio (Rudnik uglja, EPCG, CEDIS). Posebno imajući u vidu da su to kompanije koje su godinama ostvarivale višemilionsku dobit", kazao je Striković Pobjedi.
Inicijativa
On je prošle sedmice uputio inicijativu za kontrolno saslušanje rukovodilaca EPCG, Rudnika uglja i CEDIS-a zbog, kako je naveo, desetina miliona eura gubitaka. On je tražio kontrolno saslušanje predsjednika borda direktora i izvršnog direktora EPCG, Rudnika i CEDIS-a povodom poslovanja tih kompanija i finansijskih gubitaka u ovoj godini.
"Kada pravite polukolonijalne štetne ugovore sa stranim kompanijama kao što je to uradio Rudnik uglja sa Elektroprivredom Srbije, kada zapošljavate po partijskom ključu, a ne po realnim potrebama, onda od profitabilnih i stabilnih, pravite kompanije koje su pred bankrotom", rekao je Striković.
On smatra da je problem neznanje menadžmenta energetskih kompanija ili, kako kaže, u pojedinim slučajevima čak loša namjera prema državi.
"Zbog svega je prvo član Odbora direktora EPCG, potpredsjednik SDP-a Adis Balota još 28. juna podnio ostavku na tu funkciju, a nakon svega smo preko svog poslaničkog kluba i pokrenuli inicijativu za kontrolnim saslušanjem rukovodilaca ovih kompanija", podsjetio je Striković.
Predsjednik borda EPCG je Milutin Đukanović (DF), a izvršni direktor Nikola Rovčanin (Demokrate). Direktor Rudnika uglja je Milan Lekić (DF), dok je predsjednik borda Dušan Janjušević (Demokrate). Direktor CEDIS-a je Vladimir Čađenović (Demokrate), dok je na čelu borda Rajko Radošević (DF).
U SDP-u tvrde da je svjesno uništavanje energetskih kompanija nastavljeno i kroz hiljade zaposlenih partijskih aktivista, koji su bez bilo kakve potrebe dobili radna mjesta samo zato što su bili članovi, simpatizeri i glasači partija većine od 30. avgusta 2020. godine.
Kulminaciju štetnog poslovanja koje je dovelo na ivicu bankrota energetske kompanije u SDP-u vide kroz prodaju električne energije iz akumulacija po višestruko nižim cijenama od one po kojoj je kasnije EPCG kupovala struju. Iz SDP-a kao jedan od katastrofalnih posljedica ističu prodaju uglja iz Rudnika EPS-u po cijeni od samo 28,8 eura po toni, dok se građanima Pljevalja prodaje po 87 eura, a građanima Crne Gore po čak 105 eura po toni.
Bivša ministarska ekonomije Dragica Sekulić je prošle sedmice saopštila Pobjedi da način kako se upravlja preduzećima iz EPCG grupe vodi do potpunog urušavanja energetskog sistema Crne Gore. Prema njenim procjenama, u ovom trenutku preduzeća EPCG grupe su u minusu od 100 miliona eura.
"Smatram da rezultatima sadašnjeg menadžmenta preduzeća iz EPCG grupe treba da se bavi tužilaštvo i da u načinu na koji oni upravljaju ovim državnim preduzećima postoje elementi krivičnog djela", kazala je Sekulić.
Rezultati poslovanja
Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI) je pripremilo prošle sedmice informaciju o poslovanju preduzeća iz sektora energetike, a odlučeno je da o ovoj informaciji Vlada raspravlja ove sedmice.
EPCG očekuje da će do kraja godine ostvariti neto profit od 51 milion eura, iako je, kako je nevedeno, zaključno sa avgustom zbog uvoza ogromnih količina struje po visokim cijenama zbog remonta termoelektrane i nedostatka kiše ostvarila gubitak od 60,9 miliona eura.
Iz EPCG su naveli da rezultati za osam mjeseci nerealno prikazuju trenutno stanje, kao i da bi u naredna tri mjeseca mogli ostvariti suficit u trgovini od 84,5 miliona eura, ukoliko bi ostvarili isti količinski izvoz viškova struje kao prosječne za prethodne tri godine u ova tri mjeseca, po sadašnjim cijenama na berzi. Na osnovu toga ispeglali bi dosadašnji gubitak i ostvarili neto profit na godišnjem nivou od 51,5 miliona eura.
Državni sekretar Ministarstva kapitalnih investicija Petar Odžić je u četvrtak na sjednici Vlade saopštio da CEDIS nije dostavio precizne rezultate o poslovnom rezultatu u prvih osam mjeseci, iako je evidentno da je kompanija ostvarila višemilionski gubitak. Navedeno je da CEDIS nema procjene svog poslovnog rezultata zbog toga što je uložio žalbe na cijene struje koje im je odredila Regulatorna agencija za energetiku i komunalne djelatnosti (REGAGEN).
Kako navode, njima je nametnuto da struju za pokrivanje tehničkih gubitaka na mreži kupuju od EPCG po cijenama od 116,22 eura po megavat satu (MWh), dok im je regulator odobrio da je kupcima mogu prodavati po cijeni od 52,9 eura po MWh. Oni traže da im se omogući da struju za ovu namjenu kupuju po istoj cijeni za koju im je REGAGEN odredio prodajnu, tada bi, kako navode, bili u profitu od šest miliona eura.
Za razliku od ovih kompanija Crnogorski elektroprenosni sistem (CGES) je za sada ostvarila profit od 10,7 miliona eura, a u tom preduzeću očekuju da će na kraju godine imati neto profit od 22,4 miliona eua. Iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) su prošle sedmice upozorili da državne kompanije Rudnik uglja i EPCG već više od pola godine kriju većinu podataka o broju ljudi koje su zaposlili, a ta praksa se nastavlja i nakon raspisivanja lokalnih izbora. Iz te NVO su naveli da EPCG i Rudnik uglja nijesu odgovorili na zahtjeve za slobodan pristup informacijama o novozapošljenima koje je MANS uputio tim preduzećima.
Gašenje MA i novi gubitaš
Loše rukovođenje državnim preduzećima tokom posljednje dvije godine vidljivo je i na primjeru To Montenegra, kompanije koju je „ekspertska“ Vlada Zdravka Krivokapića najavila kao projekat od nula eura troška po državu, da bi svega nekoliko dana kasnije obznanila da u nju ulaže 30 miliona eura osnivačkog kapitala. Jedna od prvih odluka koju su samozvani „eksperti“ donijeli nakon preuzimanja vlasti bilo je gašenje Montenegro Airlinesa (MA).
Nakon 26 godina rada, nacionalni avio-prevoznik obustavio je saobraćaj 26. decembra 2020. jer je nova Vlada odlučila da ne podrži rad avio-kompanije, uz izgovor da je dalja državna pomoć nezakonita, te da se ništa drugo ne može učiniti. S obzirom na dugogodišnje loše stanje u MA, prouzrokovano nestručnim vođenjem kompanije od strane partijskih kadrova, gašenje nije bilo toliko iznenađenje, ali je način na koji je to urađeno bio krajnje amaterski.
Umjesto da omogući nastavak funkcionisanja MA dok se ne formira nova kompanija i na nju prenesu sva prava i ugovori koje je imao MA, slotovi na aerodromima, licence, članstvo u IATA, Krivokapićeva vlada se odrekla svega što je stvarano prethodnih 20 godina, a tržišni udio MA prepustila Er Srbiji i drugim konkurentima. Time je To Montenegro na startu izgubio šansu da bude uspješan, pa danas imamo novog gubitaša koji posluje sa milionskim minusima i koji će godinama pokušavati da dostigne tržišni udio MA.
"Sjećate se priče o državnoj pomoći MA i osnivanja To Montenegra za jedan euro? Izgubljeni su slotovi, linije, smanjen broj prevezenih putnika, a data je izdašna državna pomoć novoj kompaniji. Ko je izvukao najveću korist? Što su dobili građani i privreda Crne Gore? Samo probleme", kaže Ivanović.
Problemi i neznanje
U međuvremenu je MA 28. aprila prošle godine otišao u stečaj, a stečajna uprava podnijela više tužbenih zahtjeva protiv To Montenegra.
Nepromišljenim gašenjem MA bivša vladajuća garnitura prouzrokovala je državi dodatne probleme, poput aktuelnog koji ima sa Vladom Brazila zbog „embraera 195“, koji je MA deset godina plaćao kroz finansijski lizing vlasniku - brazilskoj BNDS banci. Kada je kompanija obustavila rad, neisplaćeni dug Brazilcima bio je sedam miliona dolara, ali Vlada i To Montenegro nijesu ispregovarali njegov otkup.
U međuvremenu je, prema tvrdnjama stečajne uprave MA, To Montenegro poskidao djelove sa „čarlija“, dok je avion, koji nema jedan motor, doveden u katastrofalno stanje ležanjem na podgoričkom aerodromu prethodne dvije godine. Situacija se zakomplikovala ovog septembra kada su Brazilci došli u Crnu Goru kako bi provjerili stanje aviona i mogli da aktiviraju državnu garanciju, prema kojoj Vlada mora vratiti avion u plovidbeno stanje i isporučiti ga vlasniku. To bi državu, prema navodima upućenih izvora Pobjede, sada koštalo minimum 15 miliona eura.
Minus To Montenegra na kraju 2021. bio je pet miliona eura, dok se kompanija još nije izjašnjavala o finansijskim rezultatima u ovoj godini, a procjenjuje se da će on biti dupliran. I pored lošeg poslovnog rezultata, To Montenegro je „debelo“ isplatio bivšeg direktora Predraga Todorovića, koji je kao kadar Milojka Spajića za godinu rada ukupno inkasirao 170.000 eura. Njemu je u startu plaćeno 36.500 eura kako bi ostavio posao u Parizu i došao u To Montenegro, gdje mu je mjesečna plata bila 4.400 eura, uz doplatu od 1.000 eura za stan. Dobio je 30.000 eura bonusa za prvi let kompanije i još 30.000 eura za prevezenih 100.000 putnika.
Više od godinu i po od osnivanja To Montenegro još nema IATA kod zbog čega ne može da pristupi Amadeus platformi, što im znatno umanjuje prihode. Kompanija nije uspjela ostvariti avio-povezanost koju je imao MA, nema cjelogodišnje letove ka Frankfurtu, Beču, Parizu, Rimu, dok u floti ima svega dva aviona.
Na pitanje šta je glavni razlog lošeg upravljanja državnim resursima, Ivanović odgovara da, ako se izuzmu loše namjere, a u nekim slučajevima i politička poslušnost, onda je to neznanje.
"Danas se na pojam kapacitet gleda mehanički, kao na broj ljudi koji je, po političkoj procjeni, potreban da radi u nekoj instituciji. Kapacitet se ne vezuje za kvalitet, nego za kvantitet. Zato se zapošljavaju politički poslušnici, a ne oni koji imaju znanje, sposobnost i kapacitet. Sve dok to bude tako državnim resursima će se upravljati loše", zaključio je Ivanović.
