Hrvatska je prekjuče, 9. decembra, svojski proslavila Međunarodni dan borbe protiv korupcije: raspisana je tjeralica na razini Interpola za bivšeg premijera Vlade Republike Hrvatske Ivu Sanadera, koji se istog jutra, svega nekoliko sati prije ukidanja njegova zastupničkog imuniteta u Hrvatskom saboru zaputio u Sloveniju i dalje... Dan kasnije, austrijska policija locirala je Sanadera i - uhapsila na autoputu kod Salzburga! Takođe, toga je prvog dana istražnom sucu u Zagrebu priveden jedan od Sanaderovih intimusa, riječki tajkun Robert Ježić.
Zbog takve spektakularne dramaturgije, međutim, hrvatska javnost uskipjela je od pitanja o ukupnoj političkoj prirodi pravosudnog progona Ive Sanadera, intenzivnije negoli se tematizira njegova otprije poznata krivična odgovornost.
„Afera Hipo“ i međunarodni krugovi: Stoga ćemo ovdje samo ukratko naznačiti potonji set ranijih činjenica, od naprasnog i nikad objašnjenog Sanaderova povlačenja iz politike početkom ljeta prošle godine, do istrage nad njegovim manje poznatim aktivnostima na mjestu predsjednika vlade, a detalji koje već gotovo godinu i pol sukcesivno isplivavaju u medijima.
Pretpostavlja se da je Sanader abdicirao s najmoćnije političke funkcije u zemlji, dakle, tek nakon ultimativnog pritiska međunarodnih krugova, tad već ozbiljno nažuljanih aferom oko austrijske Hipo Alpe Adria banke; Sanader je ozloglašen kao jedan od glavnih hrvatskih pomagača te finansijske ustanove, dakako korumpiranih, koji su joj devedesetih godina prošlog stoljeća pomogli da se na kolonijalističkoj otimačini narodnih vrijednosti vine do gabarita kontinentalnoga bankarskog diva.
U međuvremenu, kako će se pokazati, cvalo je krčmljenje istih javnih dobara za potrebe domaćih novobogataša, raspoređenih ujedno po strukturama političke elite, prvenstveno vrha HDZ-a, i krupnijih privatnih poduzetnika. S naglom promjenom odnosa moći i s državnim tužilaštvom u obrani novih prioriteta, nekolicina važnih operativaca te obimne krađe progovorila je o komandnoj vertikali što je svime rukovodila, naročito o autokratski nastrojenom Sanaderu.
Priče svjedoka-pokajnika: Iz brojnih javnih poduzeća pod nadzorom države, bivši je premijer u svoje vrijeme tako naložio izvlačenje pustih milijuna za razne potrebe HDZ-a; nekadašnji ravnatelj Carine i rizničar HDZ-a Mladen Barišić, sada tzv. svjedok-pokajnik, posvjedočio je o tridesetak milijuna kuna, ili oko 4 milijuna eura, koje je tokom određenog razdoblja u velikim torbama dostavio lično Sanaderu u njegov obiteljski dom.
Druga dvojica svjedoka-pokajnika - što je inače jako popularan status u današnjoj Hrvatskoj - direktori Hrvatske elektroprivrede Ivan Mravak i Ivan Mrljak odali su istražiteljima kako im je Sanader naložio da kemijskoj industriji Roberta Ježića i nekim drugim subjektima isporučuju struju po sniženoj cijeni.
To su glavni elementi inkriminacije po kojoj je Državno odvjetništvo RH zatražilo od sabora da ukine imunitet Ivi Sanaderu; on je radi te zastupničke privilegije prije mjesec i pol dana i aktivirao svoj mandat, onaj s kojeg je 2004. otišao na čelo vlade i koji mu je jedini preostao nakon što ga je početkom ove godine HDZ izbrisao iz članstva zbog pokušaja unutarstranačkog puča.
Pitanje imuniteta: Ali, ostaje gore spomenuto pitanje o postsanaderovskoj vlasti koja odjednom nemilo progoni vlastitog dojučerašnjeg šefa, mada joj on ipak uspijeva pobjeći u osobnom automobilu svoje kćerke, pred kućnim pragom ispraćen od povećeg kora fotoreportera.
Sad se vode rasprave i o tome jesu li ga smjeli zadržati bez obzira na postojeći imunitet, a odgovor stručnjaka s Pravnog fakulteta u Zagrebu glasi da – jesu. Prije negoli su njegovi parlamentarni kolege počeli raspravljati o njemu, drugim riječima, Sanader je već bio obaviješten o postupku, i tako upućen na bijeg preko granice. A da se malo vještije dokopao Amerike, gdje na njujorškom sveučilištu Columbia odnedavno ima status predavača, nitko ne zna koliko bi trajalo natezanje oko njegove ekstradicije.
I ovako je to upitno, jer je i prethodnog tamo traženog bjegunca od hrvatskog pravosuđa, generala Vladimira Zagorca – kradljivca dijamanata namijenjenih obrani Hrvatske u ratu - Austrija izručila tek nakon dvije godine.
Kad HDZ okrene leđa: Ipak, ni to pogodovanje novom državnom neprijatelju br. 1 nije čudno, koliko god zvučalo bizarno, znamo li da je većina aktualnih ministara pod ravnanjem premijerke Jadranke Kosor, u vladi namještena još po izboru Ive Sanadera.
To se odnosi i na samu premijerku: oni su od početka bili uz njega i odrađivali iste dužnosti za koje su plaćeni i sada, dok je on s grupicom budućih svjedoka-pokajnika čerupao javne resurse. Sada se ti isti ministri trude uvjeriti javnost da su u odnosu na Sanadera živjeli i radili u paralelnim svjetovima, baš kako su nastojali za istrage i nedavnog suđenja Damiru Polančecu, bivšemu ministru gospodarstva, prvome žrtvovanom pripadniku stare garniture. A teško da će im Sanader, kad mu jednom počne suđenje, u tome povlađivati.
Uloge progonitelja i jataka Ive Sanadera, onih koji ga vijaju i onih koji mu otkrivaju najbolji smjer bijega, susrele su se tako u istim osobama najviših državnih funkcionara, premijerke Jadranke Kosor i glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, kao i HDZ-ove sive eminencije pravosuđa, saborskog potpredsjednika Vladimira Šeksa, upravo zato što su i oni do grla, ili bar do koljena ili struka, umočeni u donedavna krupna privredna zlodjela što se sad pripisuju isključivo Sanaderu.
Takvi su likovi bili tamo dok se odlučivalo o mnogočemu, njihovi se potpisi nalaze na poslovnim ugovorima štetnim po javni interes. No, u međuvremenu je Hrvatskoj zadana novodobna EU agenda antikorupcijske borbe, do koje se još prije desetak godina ni u Briselu nije politički niti približno ovoliko držalo.
Logika traženja žrtve: Tome možemo zahvaliti stanje uslijed kojeg sustav počinje tražiti prikladne žrtve iz samog državnog vrha, ujedno se rješavajući opasne konkurencije.Mediji predviđaju čišćenje vlade od barem još troje-četvoro najkompromitiranijih ministara, jer i s troje već uhapšenih, računajući tu i Sanadera, uz Polančeca i bivšeg ministra obrane Berislava Rončevića, vladajući HDZ još uvijek ne djeluje antikorupcijski vjerodostojno.
No, u svemu im se prvenstveno isprečuje problem nepovoljnog izbornog tajminga i zgušnjavanja nekih ključnih društveno-političkih momenata u idućoj godini. U prvom redu, vodeći se za standardnim pokazateljima, svi relevantni nevladini glasovi predviđaju Hrvatskoj za narednu jesen totalni ekonomski bankrot i pad u poslovično surove šake MMF-a. A izbore bi redovnim putem trebalo raspisati baš tada.
Jasno je da će HDZ-ova vlada dotad nastaviti s razularenim inozemnim zaduživanjem, ne bi li se nekako dovukla do izbora i zadržala na vlasti pomoću aduta antikorupcijskih poteza kao što je podizanje optužnice protiv Ive Sanadera. Navedeni trojac trenutno najmoćnijih ljudi u zemlji – Kosor, Bajić, Šeks – zasigurno već poima vlast ponajprije kao sredstvo otklanjanja pravosudnog progona; ona zbog makar pasivnog sudjelovanja u privrednom kriminalu, a njih dvojica čak i zbog upletenosti u zataškavanje nekih ratnih zločina. Dok oni ne padnu, dakle, sve drugo se može smatrati tek pomodarskom lakirovkom, ma koliko god ista bila efektna i uzbudljiva.
Igor LASIĆ
