Komemoraciji su prisustvovale delegacije UBNOR-a i antifašista iz Nikšića, Podgorice i Danilovgrada odakle su i bili strijeljani kao i rodbina strijeljanih.
Član UBNOR-a i antifašista Nikšića Blažo Nikolić kazao je da je komemoracija organizovana kako bi odali počast i sjetili se rodoljuba koji su prije 78 godina položili svoje živote za slobodu i čast svog naroda.
“Na današnji dan 1943. godine, fašisti su na ovom mjestu strijeljali 53 rodoljuba, odnosno pripadnike narodnooslobodilačkog pokreta za područja Nikšića, Podgorice i Danilovgrada. Oni su prethodno, tokom avgusta i septembra kao borci narodnooslobodilačkih brigada, bili zarobljeni od četničkih formacija i tom prilikom utamničeni. Igrom sudbine, zarobljeni rodoljubi su 18. oktobra 1943. godine iz zloglasnog podgoričkog kazamata – Jusovače, nakon kapitulacije italijanskog okupatora, bili predati Njemcima. Čekajući pogodan trenutak da partizanskom i oslobodilačkom pokretu zadaju udarac i tako slome njegovu snagu, Njemci su u saradnji sa domaćim kolaboracionistima, odredili da pred Novu 1944. godinu strijeljaju pomenute borce a i rodoljube koji su takođe bili utamničeni u Jusovači. Ali, izvodeći ih na mjesto pogubljenja gdje su posljednji put udahnuli miris rodne grude i vidjeli krajičak neba, okupatori nijesu ni slutili da će njihovim pogubljenjem zapravo još više rasplamsati žar borbe za slobodu, koji će okupatorske snage rastjerati kao što vihor rastjeruje tamu. Šta više, prkosne i ponosne partizanke su u noći uoči polaska na strijeljanje, zaigrale kolo u zatvorskom krugu, dajući do znanja zatvorskim čuvarima da iako čovjek može izgubiti život, duh slobode ne može biti ubijen. Zatvorenici iz Jusovače su pjesmama ispratili svoje drugove na strijeljanje”, kazao je Nikolić.
On je podsjetio da su među strijeljanim bili i brat i sestra Simo i Mara Radulović.
"Simo se nakako ranjen vratio sa Sutjeske do rodnog Tunjeva gdje ga je sestra Mara vidala u jednoj pećini iznad kuće. Krvoloci su ih pronašli i odveli u Jusovaču. Kad su Sima prozvali u grupu za strijeljanje Mara se otrgla i dobrovoljno otišla sa bratom na strijeljanje kao i Đuka Milatovič sa svojim suprugom Milosavom. UBNOR i antifašisti Nikšića u saradnji sa mještanima Tunjeva su seoskom domu dali naziv „Simo i Mara“. Pitamo se koji to još narod u borbi za čast i slobodu ima ovakvih primjera u svojoj istoriji, kada se ide u smrt sa svojim najbližim dobrovoljno, kada to ni dželat ne traži. Možda bi to moglo biti jedino u antičkoj Grčkoj ili u epskoj Podlovćenskoj Crnoj Gori”, istakao je Nikolić.
On je poručio da je neophodno da sve velike datume poštovaoci tradicije NOR-a i antifašisti pamte, okupljaju se i obilježavaju ih da se ne zaborave i da bi stradalim borcima palim za slobodu odali zasluženu i dostojnu počast.
“Zbog dubokog poštovanja i pijeteta prema ovim rodoljubima i svima onima kojima su sloboda i Crna Gora bili u srcu, ponosno odajemo trajnu zahvalnost i vječni pomen u vječnom trajanju Crne Gore. Slava palim borcima”, zaključio je Nikolić na komemoraciji.
