O čovjeku nemjerljivog entuzijazma i dragocjenog znanja, kotorski Skala radio je izvijestio kako je nataložene vjekove Kotora listao je bilježio, proučavao i gotovo rudarskim kopanjem arhivističkim radom sačuvao u brojnim studijama, naučnim radovima i knjigama. Od brojnih funkcija koje je nosio, koja mu je bila najdraža i što je u biti bio najviše u životu, dr Milošević je kazao prilikom posljednje emisije tog radija "Stare ure", prošle godine u njegovom salonu palate Milošević u Dobroti.
- Treba imati u vidu da sam živio u jednom burnom, veoma promjenljivom vremenu u kome se vrlo lako i vrlo brzo moglo poginuti, završiti na frontu, ali sam ja odlučno odbacivao pušku i to mi nikako nije išlo, a latio se pera. I kad je tadašnja vlast prema meni bila odbojna i kada me u početku nije prihvatala kao naučnika, ja sam slobodno radio, odlazio u Arhiv, čitao i prevodio, posebno sa znanjem italijanskog jezika, jer sam završio Pravni fakultet u Padovi, a istovremeno sam koristio i moje znanje violine, tako da sam predavao i u Muzičkoj školi u Kotoru i mirno radio. Onda je došlo vrijeme kada su ljudi, koji su bili politički veoma jako obojeni, otkrili intimno da imaju posla sa jednim čovjekom koji je apolitičan i koji neće voditi bilo kakvu propagandu protiv njih. Sa druge strane, čovjekom koji je apsolutno povjerljiv i od koga se može tražiti i može dobiti nešto ozbiljno. Za mene je, nakon rada u Sudu, bio divan položaj mjesto direktora Istorijskog arhiva u Kotoru, jer treba imati u vidu da, u načelu, nauka ne dozvoljava arhivistima da se bave naukom. Jer, ako se počnu baviti naukom, prestanu se baviti arhivistikom. Ja sam zato, prije svega, arhivista, pa sam i u međunarodnim vodama imao određenu ulogu i učestvovao u velikom nizu međunarodnih kongresa i naučnih skupova.Kotorski radio podsjeća da se dr Miloš Milošević ponosio poetskim darom, za koji je kazao da mu je od Boga dat, te da je poezija najrafiniranija umjetnost.
Porukom "Za ruke se držimo" iz istoimene knjige, kazao je da je vjekovna sloga u Boki bila i ostala imperativ.
- Baš kao što su za ruke u tradicionalnom kolu povezani mornari, najstarije bratovštine na svijetu.
Komemorativna sjednica povodim smrti dr Miloša Miloševića biće sjutra održana u 10 časova, u koncertnoj dvorani Crkve Svetog Duha, kotorske Muzičke škole.
Jedan od najpoznatijih intelektualaca Mediterana, počasni admiral Bokeljske mornarice, rođen je 4. maja 1920. u Splitu. Gimnaziju je završio na Cetinju, a studije prava u Subotici i Padovi prekida rat, pa diplomu nostrifikuje 1947. u Beogradu. Godinu kasnije, na Filozofskom fakultetu u Beogradu, diplomira na romanskoj grupi jezika. Arhivsku specijalizaciju završio je u Parizu, a od 1953. radio je u Istorijskom arhivu u Kotoru.
Dr Milošević ima četvoro djece, desetoro unučadi i šestoro praunučadi. Iako su godine prošle od smrti supruge Irene, koja je zbog aneurizme tridesetak godina provela u invalidskim kolicima, ona je uvijek bila prvo o čemu govori dr Miloš Milošević, kada se kroči u salon njegove kapetanske palate u Dobroti, nasljeđu po majci iz porodice Radoničić.
U intervjuu koji je krajem decembra 2010. godine dao saradnici Portala Analitika, Tamari Popović, dr Milošević je rekao da svoje sveukupno djelo ostavlja Matici hrvatskoj.
- Da, uz poruku - Moja hrišćanska načela nalagala su mi cijeli život da svjedočim ljubav i povezanost među ljudima i narodima. Moja velika želja i zavjet je da ova moja skromna djela posluže razumijevanju, uvažavanju i prijateljstvu između Hrvatske i Crne Gore. Neka moja ljubav - Boka kotorska - bude most i zalog čvrstih odnosa za dobro svih ljudi s obje strane granice – riječi su ovog izuzetnog čovjeka.
