U životu dužem od vijeka, Vuko Dragašević je prošao i golgotu italijanskog zarobljeničkog logora, vratio se na Balkan i bio partizan. Po završetku Drugog svjetskog rata intenzivno je učestvovao u posleartnoj izgradnji Crne Gore u Jugoslavije.
Bio je prvi čovjek poslijeratnih Pljevalja, član Centralnog komiteta Saveza komunista Crne Gore, član Izvršnog vijeća Crne Gore, ministar u Saveznom izvršnom vijeću, ambasador u Libiji...
Iako je dugi niz godina radio u Beogradu, bio i u diplomatsko službi, Dragašević ostao je trajno vezan za Crnu Goru i posljednjih decenija živio je u Đenovićima.
Uvijek je smatrao da je Crna Gora, iako mala po veličini i brojnosti, najviše doprinijela borbi protiv fašizma u Drgom svjetskom ratu.
„Trinaestojulski ustanak u Crnoj Gori 1941. godine bio je jedinstven u svijetu po masovnosti i žestini oružanog otpora nacizmu i fašizmu i tu je korijen snage ideje antifašizma kod nas sve do danas“, istakao je Dragašević u intervjuu za Pobjedu prije pet godina.
Fašizam je živa materija, kazao je tom prilikom.
„Njegov virus, što bi se reklo u današnjem kontekstu, samo mutira i uvijek, iznova, može da se razbukti. Da se virus fašizma i te kako brzo širi, čak i prije toliko decenija, potvrđuje nam to što su njegove ideje, od Njemačke, kao „rodnog mjesta“, brzo stigle na Daleki istok, jer fašisti širom svijeta dobro i lako sarađuju“, naglasio je Dragašević.
Upozoravao je da na Balkanu i dalje postoji opasnost od nacionalizma
„Suština je da današnje generacije treba da prate i razumiju globalne procese i da umiju prepoznati izazove da bi se bolje organizovali svi pokreti i snage za odbranu od aktuelnih opasnosti fašizma, bez obzira na to kako se nazivali, koje vjere bili“, poručio je Dragašević.
