Izlagao je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu, a 2007. godine Hrvatsko društvo likovnih umjetnika dodijelilo mu je nagradu za životno djelo.
Gotovac je rođen 1937. u Somboru u Vojvodini, a 1941. sa roditeljima se preselio u Zagreb. Nakon završene srednje škole i godine provedene na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, neko vrijeme je radio činovničke poslove, a 1967. je upisao režiju na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu.
Počinje da izvodi performanse, poput "Šišanja i brijanja" (1970. i 1971) i "Gledanja televizije" (1980), kojima je svakodnevne akcije prenosio u sferu umjetničkog postupka.
Zbog subverzivnog sadržaja filma Lazara Stojanovića "Plastični Isus" iz 1972, u čijem je snimanju učestvovao, zabranjeno mu je da diplomira sve do 1976. godine.
Godine 1971. nag je pretrčao Sremsku ulicu u Beogradu, što je ponovio i deset godina kasnije u zagrebačkoj ulici Ilica performansom "Zagrebe, ja te volim". Tada je trčao nag po centru grada i ljubio asfalt.Kao statista je nastupio u nizu filmova autora Lordana Zafranovića, Zorana Tadića, Francija Slaka, Dušana Makavejeva i Bate Čengića.
Godine 2005. je promijenio ime u Antonio G. Lauer.
U fokus medija Tomislav Gotovac je ponovo dospio prije nepuna dva mjeseca, na žalost, kada su ga prijatelji pronašli u kupatilu u kojem je, zbog povreda koje je dobio u padu, nepokretan ležao tri dana.
