U prilog tome, kako je istakao, ide i činjenica da je naša zemlja umnogome zavisna od uvoza a samim tim, dodaje on, cijena i dostupnost proizvoda zavise od globalnog faktora.
„Kao što možemo vidjeti predhodnih mjeseci, za sad je dostupnost proizvoda na zadovoljavajućem nivou, ali globalno tržište uslovilo je i nerealno visok rast cijena za naš standard. Robne rezerve su uglavnom u funkciji spasavanja proizvođača i tržišta - imaju ulogu da smire tržište, da ublaže cjenovne udare i udare u snabdijevanju, kao i da se održe garantovane cijene nekih dobara. To su zalihe dobara kojima se obezbeđuje snabdjevenost i stabilnost na tržištu u slučajevima vanrednog stanja, rata ili tržišnih poremećaja“, objašnjava Odžić.
Obično ih, kako kaže, čine osnovni poljoprivredni i prehrambeni proizvodi, meso, industrijski proizvodi, ljekovi i sanitetski materijal, sirovine i reprodukcioni materijal za ove proizvode. Dodaje da, u koliko je to moguće, nije loše imati i zalihe goriva.
„Preko 20 zemalja u svijetu je ograničilo ili potpuno ukinulo izvoz najvažnijih životnih namirnica. Među njima prednjači Argentina koja je vodeći proizvođač sojinog ulja i kukuruza, i među tri najveća proizvođača pšenice. Pored Argentine, mogli smo vidjeti da je u maju i Indija odustala od izvoza bitnih životnih namirnica, zemlja koja je umnogome mogla stabilizovati tržišta u Evropi, pogođenih ratnom krizom u Ukrajini. Na ruku ne idu ni suše širom svijeta koje mogu uticati na prinose“, rekao je Odžić.
Prema njegovim riječima, svi ovi pokazatelji jasno govore, da je postojanje robnih rezervi u ovim situacijama preporučljivo, kako bi se održala dostupnost proizvoda i regulisala cjenovna politika.
„Zaključak je da i kada ne postoji globalna kriza, postojanje robnih rezervi daje pozitivan efekat, jer daje sigurnost u snabdijevanju i mogućnost regulacije tržišta,bez obzira na globalna dešavanja“, poručio je Odžić.
