"Jako je diskutabilan način i brzina realizacije ovog zaduženja, kao da se radi o nekoj jako maloj kamatnoj stopi, a ne o stopi od gotovo 6 posto, ako uračunamo i troškove hedžinga", poručuje on.
Odžić smatra i da je postojalo bolje rješenje.
"Zašto kao naše komšije Hrvati nismo ušli u emisiju takozvanih „narodnih obveznica“ koje bi bile ponuđenje našoj privredi i stanovništvu?! Kamatna stopa bi bila puno manja, a činjenica je da zadnjih godina depoziti u našim bankama iznose između 4.5 i 5.5 milijardi eura. Ako uzmemo činjenicu da su kamate na oročena sredstva mizerne i kreću se daleko ispod 1%, jasno je da bi kamata od 3,5-4% bile izuzetno primamljive za naše tržište", dodao je on.
Pored puno povoljnijeg zaduženja, kako naglašava, imali bi i nekoliko drugih pozitivnih efekata.
"Prije svega promijenili bi poslovnu politiku banaka koje bi morale podići kamatebna oročena sredstva i tako pomogli CBCG u regulaciji bankarskog tržišta. I ono važnije zadržali bi desetine i stotine miliona eura, koje ovako izlaze iz zemlje na račun kamate, u našem sistemu, kod našeg stanovnistva i privrede. Veća količina novca u opticaju povećava i potrošačku moć ali i kretanje novca kroz privredu, što za rezultat ima indirektne pozitivne efekte po BDP. Velika šteta jer smo imali primjer uspješnog i povoljnog zaduženje, sa pozitivnim indirektnim efektima, i ključno je pitanje zašto smo izbjegli pomenuti model", smatra on.
Sada, kako Odžić ističe, ostaje da se vidi da li ćemo u ovoj godini doći do maksimalnog zaduženja u jednoj godini, od preko milijardu eura.
"I da se zapitamo da li nas ovakva politika gura u „grčki scenario“, da li ovakva zaduženja imaju elemente korupcije, jer brzina i tajnost prilikom procesa zaduženja govori o tome da akteri nije da baš ne znaju šta su uradili", zaključio je on.
