Običan gledalac bi, kako navodi, mogao zaključiti da kao pobjednik dana izlazi ministar Milović sa najviše krimi-konekcija i povezanosti sa kriminalnim djelima iz prošlosti.
“Međutim, iz optužbi se vidi da za njim ne zaostaje ni bivši premijer Abazović, sa svojim pulenima Milošević-Adžić. Relacije je javno potvrdio i šef SPO gosp. Šuković, sa svojim rođačkim i kumovskim linijama.Ipak čuli smo da postoje i druge razlike, navodno podržavaju različite klanove. I tu je prije svega i ključni razlog svađe, jer da su na istom platnom spisku, jasno je da se ne bi javno svađali i iznosili krivična djela pred lice javnosti”, kaže Odžić.
Najveća rasprava se, dodaje, vodila na relaciji PES-URA, jednima se pripisuju bratski odnosi sa Kavčanima a drugima sa Škaljarcima.
“Za vrijeme trajanja te višesatne borbe, Demokrate su po običaju govorile o čojstvu i junaštvu, Jole Vučurović o rekonstrukciji Vlade, dok je Milan Knežević recitovao poeziju i pomagao Dritanu sa padežima! Jedino čudi zbunjenost parlamentarne opozicije koja je sve pratila u šoku i nevjerici. Sve u svemu, jako mučna slika bezbjedonosnog sektora, koja umjesto kriminalcima, utjeruje strah u kosti običnom građaninu, koji poslije odbora za bezbjednost, sa pravom ne vjeruje u postojanje institucija sistema. Naročito kada vidimo i stav premijera na svečanosti povodom 100 dana vlade, koji se ponaša kao da ne zna da se održao odbor, ili da se to dešava u nekoj drugoj državi”, navodi Odžić.
Predstoji nam, ističe, puno posla kako se ovakve i slične situacije ne bi dešavale.
“I kako bi u narednom periodu dokazali i građanima i međunarodnim partnerima da ova zemlja može da se izbori protiv korupcije i organizovanog kriminala”, zaključuje Odžić.
