Odgovornost treba tražiti u policiji i medijima koji sipaju mržnju godinama. Policija je mogla da blokira Cetinje jer to nije Njujork - kaže za Pobjedu Aleksandar Olenik, advokat i član Predsjedništva Lige socijaldemokrata Vojvodine.
Poslije tragedije na Cetinju, može li Crna Gora izaći na proteste kao i Srbija nakon tragedije u Novom Sadu?
Olenik: Apsolutno može i mora. Mogu da se povuku paralele između majskih tragedija u Srbiji 2023. godine Malog Orašja i Dubone - jer policija nije reagovala na pravi način i nije spriječila druga ubistva. Kao što je u Srbiji Uroš Blažić prešao iz Dubone u Malo Orašje, tako je i Aco Martinović išao po Cetinju sa jednog mjesta na drugo i treće i nastavljao sa ubistvima. Policija nije mogla da spriječi sukob u kafani, ali je morala da spriječi dalju eskalaciju na drugim mjestima. Mogla je da blokira Cetinje - nije Cetinje Njujork i to je tehnički dio posla. Dakle, policija nije uradila svoj dio posla.
Velika je količina agresije koju vidimo u medijima - kako vladajućih stranaka u Srbiji, tako ništa manje ni ovih prosrpskih, odnosno njihovih pijuna u Crnoj Gori. Kada sipate mržnju godinama sa medija, normalno je da ćete da žanjete nesreću. Mržnja uvijek dođe na naplatu. Odgovornost treba tražiti kako u policiji, koja je bila nadležna na Cetinju, tako i u onima koji su u medijima sijali mržnju, njihova odgovornost je neupitna.
Čim se pomole političke neprilike u Srbiji, Vučić optužuje Hrvatsku da hoće da ga sruši sa vlasti. Koliko kriza iz Srbije može da se prelije na region s obzirom na to gdje se prostire mapa ,,srpskog sveta“?
Olenik: Može da se prelije ako je Vučić prelije, što bi bila katastrofalna odluka po region i nadam se da do nje neće doći. BiH je pod najvećim rizikom. Dobro je što na Kosovu nije uspjela Banjska i sada je manje vjerovatno da na Kosovu hoće, može ili smije da izazove neki politički sukob. Manje vjerovatna opcija je i Crna Gora, ali u svakom slučaju bila bi ozbiljna nesreća i ništa od toga ne bi dobio jer opozicija i studenti ne bi nasjeli na to. Vučić primjenjuje Miloševićev recept - kada imaš neki problem, riješi ga tako što napraviš još veći problem, što je moglo onda. Sada je drugačije jer se studenti i mladi ljudi ne sjećaju sukoba devedesetih godina: oni normalno žive, njima su Hrvati i svi ostali prijatelji i nijesu zadojeni radikalskom mržnjom kao ovi koji trenutno vladaju.
Ukoliko bi došlo do promjene vlasti u Srbiji, da li bi se promijenila politika prema regionu?
Olenik: To je veliko pitanje i zavisi kakva bi ta nova vlast bila. Srpsko društvo je decenijama gurano u desno, podrška desnice je velika i sigurno bi se to reflektovalo i na novu vlast. Teško mogu da zamislim da nova vlast bude gora od sadašnje po pitanju odnosa u regionu. Pokušavamo da do rušenja Vučića dođe tako što ćemo naći minimum zajedničkih interesa. Slično je objavio Proglas - koje apolitične mjere bi dovele do rušenja i do dana poslije, ali imamo i drugi dan kada moraju da se uvedu neke ideološke i političke mjere.
Hrvatska je primjer kako se vještački prave loši odnosi koji su gori nego kada smo ratovali iako nema neriješenih pitanja. Ali u te odnose je uvedena politika Vučića koji truje sve da bi on imao nekog spoljnjeg protivnika kako bi unutra postigao mobilizaciju.
Vučić nema odgovor na studentske proteste: prijetio je „kobrama“, sada prijeti lojalistima koji se u crkvi zaklinju na krv. Velika je nebezbjednost kao produkt korumpiranog sistema koji je stvorio SNS. Da li vlast kleči ili stoji pred zidom koji su napravili studenti?
Olenik: I jedno i drugo. Članovima SNS-a prijeti lojalistima, jer njih mobiliše i sprema na buduća politička dešavanja. Mislim da tužilaštvo samo ništa neće uraditi pa ću narednih dana podnijeti krivičnu prijavu protiv Vučića zbog lojalista, jer to su paralelne formacije, kako je on pomenuo, i ozbiljna krivična djela.
Ne mogu naći odgovor na studentske proteste zato što se vlast godinama sprema, preko nekih brošura KBG-a, protiv, kako oni zovu, obojenih revolucija. Uglavnom se spremaju za fizičke obračune i apsolutno su spremni za njih, za to koriste policiju u civilu i svoje neke formacije u civilu. Ali sada nema sukoba na ulicama, nema toga što su priželjkivali i oni pokušavaju da rade ono što znaju: prijetnje, ucjene, targetiranja i iznošenje ličnih podataka kroz medije, ekonomski pritisak. Međutim, to ne može da dođe do studenata. Oni su mladi ljudi koji studiraju i ne možete da ih kupite, ucijenite, korumpirate. Čak i jedan dio medijskih poruka o kupovini stanova je više usmjeren na roditelje i rodbinu studenata, što je ogromna greška koja je već počela da mu se obija o glavu - on tjera građane da biraju između njega i djece. U tom izboru on ne može da dobije, jer roditelji staju na stranu djece. Veliki broj njih u Novom Sadu govori sada - ne znam zašto smo sve ove godine ćutali i trpjeli, sramota me je. To se čuje, ljudi su bijesni i tek sada su počeli da govore. On panično pokušava da nađe neki odgovor, ali ga nema – u sukobu sa studentima jači i ozbiljniji političari su gubili, a kamoli Vučić.
Studenti protestuju duže od mjesec, nema ko da preuzme akciju, opozicija kao da se nije snašla. Da li je izvjestan generalni štrajk?
Olenik: Sindikati su nam od 1945. godine prilično orijentisani na očuvanje vlasti trenutne političke garniture i ne mogu da procijenim koliko sindikati mogu da učestvuju u tome niti da li će doći do generalnog štrajka. Unutar područnih advokatskih komora i Advokatske komore Srbije blizu smo da krenemo u ozbiljan protest tj. štrajk i taj jedan štrajk može da parališe Srbiju.
Studenti neće da im se niko miješa u proteste i to je dobar odnos. Očekujem da će u drugoj polovini januara Vučić odgovoriti na studentske proteste nekom ozbiljnijom mjerom i koracima, jer trenutno ispituje teren. Opcije su dvije krajnosti - od izbora do vanrednog stanja. Mi kao opozicija imamo spreman odgovor - Vučićeve lažne izbore niko neće i nema pregovora oko njih.
Nije tačno da se opozicija nije snašla, ali ne možete poslije 12 godina da nešto srušite odjednom. Podržavamo studente na načine koji njima odgovaraju. Politička kriza ima uzlaznu liniju i početkom godine bi trebalo da dođe do razrješenja. Sve liči na Sjevernu Makedoniju: u njoj su ljudi svakodnevno u isto vrijeme izlazili na demonstracije koje nijesu bile masovne što je dovelo do prelazne vlade koja je spremila izbore. U Sjevernoj Makedoniji svaki put kada vladi istekne mandat, formira se tehnička vlada koja pripremi izbore - rekao bih da idemo u tom pravcu.
Zašto Vučić ne uvodi vanredno stanje - ne da mu Zapad ili zbog nekog drugog razloga?
Olenik: Vanredno stanje bi bio njegov politički kraj. Ako hoćete da ostanete na vlasti poslije vanrednog stanja, onda bi ono bilo kontinuirano kao u Rusiji i Bjelorusiji što nije realna opcija u Srbiji.
U Novom Sadu je demonstrirao vanredno stanje ukidanjem lokalne samouprave i privremenim finansiranjem budžeta, ali takav pokušaj na republičkom nivou bio bi Vučićev posljednji politički korak.
