Osnovni cilj svakog preduzetnika je da, uz privrednu aktivnost, nudeći robu i usluge ostvari određenu dobit na kraju tog procesa. U postizanju tog cilja preduzetnici realizuju svoje ideje, uz materijalnu podršku – gdje se obezbjeđuje prostor za privrednu aktivnost, potrebna mašinerija ili sredstva za proizvodnju i pružanje usluga, adekvatna radna snaga ili rad i tako stvaraju nove vrijednosti, koje se valorizuju na tržištu.
Mnogi preduzetnici uspijevaju da nakon uračunatih troškova robe i amortizacije, podmirenih troškova rada, administrativnih obaveza, ostvare dobit i na taj način omoguće sebi i svojima potrebna finansijska sredstva za život.
Naravno, svi preduzetnici u postizanju svojih ciljeva nijesu uvijek uspješni i pored uloženih sredstava i napora. Određene
okolnosti privrednog okruženja nijesu uvijek sklone u ostvarivanju dobiti. Tako da govorimo o uspješnim i neuspješnim preduzetničkim poduhvatima. Razlozi neuspjeha mogu biti subjektivni, ali može biti i usljed objektivnih okolnosti. Kada govorimo o subjektivnim okolnostima, onda prije svega mislimo na planiranje, izbor sredstava, izbor proizvoda ili usluga, nesagledavanje postojećeg tržišta ili potražnje, kao i konkurencije.
Lekcija o neuspjehu
Ovom prilikom ćemo više pažnje pokloniti okolnostima koje umnogome utiču na uspješnost poslovanja, a preduzetnici imaju malu ili nikakvu kontrolu nad njima. Za lakše pojašnjavanje uzećemo zamišljeni primjer preduzetnika koji se odlučio na otvaranje restorana.
Kao bivši kuvar i dugogodišnji radnik u ugostiteljstvu, Niko je odlučio da usteđevinu i malo pozajmice uloži u otvaranje restorana ,,Pod kršom“. Prostor je iznajmljen, kupljena je oprema, obezbijeđena radna snaga, pribavljena su sva odobrenja, a ideja o ponuđenoj hrani je do detalja razrađena. Pribavljeni su hrana i piće, jelovnik je odštampan, pored ponuđenih jela i pića su cijene koje su za početak bile veoma primamljive i u skladu sa troškovima. Uz svečano otvaranje i prijateljske želje za uspjeh, krenulo se sa radom. Na kraju večeri trljaju se dlanovi, osoblje je zadovoljno, primaju se plate, gazda i familija počinju planiranje gdje će se utrošiti zarađeno...
Dani su prolazili, radilo se, gosti bili zadovoljni i pri odlasku grlili gazdu, ali se on, kako su mjeseci prolazili, sve manje osmjehivao. Prestalo je trljanje dlanova, članovi familije počeli su da zamjenjuju pojedine radnike u restoranu, a jelovnik se ponovo preštampavao uz uvećane cijene i sve manje ponude svježe ribe.
Polako su i gosti prestali da grle gazdu, jer su se i porcije smanjile i uzaludna je napomena da su cijene hrane i pića nevjerovatno mnogo skuplje svakim danom.
Gazda se zahvalio i svom kuvaru uz riječi da od 1. on preuzima kuhinju. Ali, ni to nije pomoglo pa se na kraju mjeseca moralo uzeti od ušteđevine za pokrivanje troškova poslovanja. Mjesec za mjesecom i usteđevina je nestajala, kasnilo se sa kirijom i na kraju je Niko odlučio da zatvori restoran ili da obori ,,Krš“.
Niko je sve preduzeo da bude uspješan preduzetnik, predvidio sve što je mogao, ali nije mogao znati da će cijene namirnica u odnosu na prošlu godinu porasti 16 odsto, a svježe jadranske ribe i do 25 odsto. Uz to, cijene struje, vode, kirija i administrativno uvećanje plata za radnike su dodatno opteretile operativne troškove.
Uzroci inflacije
Jedan od nepredviđenih uslova privređivanja jeste i inflacija, koja kada je nekontrolisana od strane jedne države utiče na privređivanje, dobit privrednika i umanjuje rast ekonomije jednog društva. Inflacija je pojava koja se ispoljava rastom cijena robe i usluga u jednoj državi ili kada usljed nekontrolisane državne politike raste ponuda novca.
Na sreću, crnogorski narod je, uvođenjem marke, odnosno eura kao državne valute u platni promet, pošteđen hiperinflacije koja se uglavnom ogleda u populističkim potezima jedne vlade i nekontrolisanim emitovanjima novca.
Međutim, na inflatorna kretanja u društvu neodgovorne vlade mogu dodatnim zaduživanjem takođe uticati na ponudu novca, gdje se zaduživanjem finansiraju uvećani lični dohoci javne uprave, dodatno investiranje u neprivredne svrhe, gdje se nesrazmjerno uvećava javna uprava i gdje se budžetski rashodi zadovoljavaju pozajmicom.
Javna uprava ne proizvodi dobra i usluge koje se valorizuju na tržištu, već kroz oporezivanje i dodatno opterećenje građana i privrednika država ubira sredstva za budžetsku potrošnju.
Ukoliko sredstva koja se prikupljaju oporezivanjem nijesu dovoljna, vlade pribjegavaju zaduživanju uglavnom kod inostranih finansijskih institucija ili banaka i u manjim razmjerama kod svojih građana izdavanjem različitih hartija od vrijednosti. Budimo realni i navedimo da pojedina društva nijesu uvijek sami uzročnici infacije. Inflatorna kretanja mogu biti prouzrokovana rastom cijena energenata i osnovnih poljoprivrednih proizvoda, gdje pojedine države umnogome zavise od uvoza.
Ponekad prirodne nepogode i nepogode prouzrokovane ljudskim faktorom, međunarodni konflikti i ratovi mogu imati uticaj smanjenom ponudom određenih proizvoda na svjetskom tržištu, čime se ponuda smanjuje, a potražnja uvećava na domaćem tržištu.
Ukoliko jedno društvo dodatnom produktivnošću, efikasnim privređivanjem i smanjenjem administrativnih troškova ne uvećava domaću proizvodnju i veću ponudu, efekat inflacije će se odraziti rastom cijena proizvoda i usluga i padom kupovne moći društva.
Naravno, država treba da pristupi mjerama za suzbijanje inflacije, koja je kao ekonomska pojava nepoželjna za svaku ekonomiju i smatra se jednim od parazita privređivanja.
Imamo primjere gdje pojedine države, u suzbijanju inflacije, pristupaju nepopularnim ekonomskim mjerama, koje su praćene političkim negodovanjem i nezadovoljstvom građana. Nažalost, one su neminovne i takve mjere koje su paket antiinflatornih mjera, od rasta kamata na kreditne odnose, smanjivanje primarne emisije novca i smanjivanje troškova države da bi se smanjili troškovi oporezivanja za privrednike, ostavljajući im prostor za dodatnu proizvodnju, a samim time i veću ponudu. Veća ponuda na tržištu smanjuje cijene, a pad cijena utiče na zaustavljanje inflacije i tako se obaraju pokazatelji inflatornih kretanja.
Sve (ni)je ,,pod kontrolom“
Svaka država ima obavezu i od veoma velikog značaja u vođenju ekonomske politike jedne zemlje jeste praćenje inflatornih kretanja, kontrolisanje inflacije i ukoliko je neophodno pristupiti drastičnim – nepopularnim mjerama kontrole. Uglavnom, ta odgovornost ili, bolje reći, taj posao pripada centralnim bankama jedne zemlje i one su te koje nezavisno od trenutne politike treba da prate kretanje, donose mjere za sprečavanje i kada je neophodno povlače drastične postupke u zaustavljanju inflacije. To se radi uz potpunu koordinaciju vladinih ministarstava, odgovarajućih agencija, zajedničkim potezima i uz punu podršku vlade.
Kada jedna vlada preuzme ulogu centralne banke i svojim mjerama, bez usaglašenosti sa centralnom bankom, pristupa populističkom načinu vođenja ekonomije u jeku inflacije, onda imamo perfektnu formulu za nepoželjna inflatorna kretanja.
Takve administracije uglavnom više brinu o percepciji kod svojih građana nego što rade u suzbijanju inflacije. I u toj percepciji, administrativno se donose mjere zamrzavanja cijena osnovnih životnih namirnica, kako bi se zamaglila prava inflaciona slika. Marketinške ili poslovne akcije pojedinih privrednika se predstavljaju kao antiinflacione mjere kao, recimo, sniženje cijena jednog ili dva farmaceutska proizvoda sa ograničenim rokom trajanja i velikim zalihama, zanemarujući cijene svakodnevne medicine ili one akutnih bolesti za koje su građani zavisno vezani…
Zadovoljavaju se glasačke grupe građana, a preduzetnici ili privrednici se zapostavljaju, uslovi privređivanja se pogoršavaju usljed inflacije, a samim time i atraktivnost za inostrane investitore, koje su od velikog značaja za dodatne prihode jedne države, kvantitativno i kvalitetno zapošljavanje, a time i rast dohotka zaposlenih u tim firmama zasnovan na bazi ekonomskih vrijednosti.
Predizborne aktivnosti dodatno zapostavljaju antiinflatorne mjere jer je popularnost u pitanju. Nepopularne vlade gube i zato je percepcija važnija od stabilnih ekonomskih mjera i ukupne ekonomske stabilnosti jedne zemlje. Usljed nekontrolisane inflacije, građani su svakim danom u sve gorem položaju, cijena potrošačke korpe ili osnovnih životnih namirnica i usluga je svakog mjeseca u porastu, pa se sve manje raspolaže sredstvima za ostale potrebe kao, na primjer, da se ponekad izađe na večeru sa porodicom u restoran (E, Niko vam je olakšao taj posao, pošto je zatvorio restoran).
Selektivna statistika
Članovi vlade utrkuju se da bi javnim nastupima i inostranim putovanjima pokazali da u kontaktima sa zvaničnicima pojedinih država i privrednih subjekata imaju sve pod kontrolom. U takvoj kontroli pribjegava se zaduživanju kod privatnih banaka, uz mnogo veće kamatne stope, a izbjegava se MMF, jer oni ne obećavaju tako lako, bez vidnog prestrukturiranja društva i privrede, gdje se državni troškovi moraju smanjiti, a uslovi za uspješno privređivanje moraju poboljšati. Uslovi koje MMF postavlja su umnogome nepopularni, naročito pred izbore pa se zato mnogo jeftinije zaduživanje zamjenjuje skupljim.
Pristupa se selektivnim prikazivanjem statističkih podataka, biraju se oni pozitivni pokazatelji i bez upoređivanja iznose građanima, zanemarujući ono najbitnije da građani vladine rezultate osjećaju svakim danom u sastavljanju kraja sa krajem.
Sve se, takođe, više potenciraju marginalne društvene pojave, ističući uspjehe u hapšenju članova koalicionih partnera, zatim naglasci na istorijske događaje, opterećivanje prošlošću, da bi se ono glavno, a to je ekonomija, zaboravila prije sljedećih izbora.
Kalkulacijama se prave kombinacije kako će svaki novouposleni donijeti više glasova, tako da se nastavlja zapošljavanje u državnoj upravi i po društvenim firmama. Neka se za sada zapošljavaju, iako tim ,,uspješnim društvenim firmama“ prijeti da pođu ,,Ispod krša“. Ali, to sada nije važno - važna je pobjeda. Oni koji su bili za Evropu juče, sad su za ,,Otvoreni Balkan“, predstavljaju sebe kao spasioce i kritikuju one iste sa kojima imaju ista viđenja u vođenju zemlje, odnosno usljed nedostatka rješenja – prodaje se magla. Uz maglu ide i kiša obećanja, ukoliko se za njih glasa dodatno će se uvećati lična primanja zaposlenih u javnoj upravi, svugdje redom samo ne za zdravstvo i penziono osiguranje.
P.S. Naš Niko je nakon zatvaranja restorana otišao u Njemačku da radi kod jednog bivšeg gosta koji je bio na odmoru u Crnoj Gori... Izvinjava se jer neće biti u mogućnosti da glasa na sljedećim izborima zbog ukinute avionske linije iz Minhena, a dolazak autom je nemoguć pošto treba da bude na poslu u ponedjeljak. Zauzvrat nudi izbornim pobjednicima piće koje je ostalo ,,Ispod krša“, bez obaveze plaćanja računa, ali moli da ne obavezujete njegovu djecu da plaćaju buduće rate vladinog zaduživanja za isplatu državne uprave.
