Budžetom 2024. poslanici/ce su prihvatili da se ranija uprava prihoda i carina razdvoji i vrati na fabrička podešavanja prije 2020. Eksperimenti merdžovanja-nespojivog-zbog-lažne-moći pokazali su se EU-CG-neefikasnim, a što je MMF jasno dao do znanja u martu 2021.
Prije par dana, podgorički odbornik je upalio crvene lampice rizičnosti u sistemu. Tvrdio je: „...da je u Poreskoj i Upravi carina ovih dana opšti haos“. Strukovno, nijesam vjerovala odborniku, pošto intelektualno i institucionalno znam da je organska činjenica da se sistem prikupljanja prihoda u ime države/lokalne samouprave mora držati pod striktnom kontrolom. Onda su pred ovaj vikend počeli da zovu poreski obveznici... U panici... Ljuti... Razočarani... Puni safre... U ponedjeljak (15.1) se predaju PDV prijave za decembar 2023, što je zakonom utvrđeni rok. Ova prijava je važna, jer konsoliduje ukupnu godinu. Postoji potencijalni rok ispravki do kraja januara, ali se pod hitno, a zbog stabilnosti sistema, mora znati šta su prihodi od PDV-a na kraju godine. Stiže MMF, a bez njihove dobre ocjene i podrške oko makroekonomije nema zaduživanja na dugoročnoj i održivoj osnovi.
Šta je to onda nepotrebno postao rizik?
Niko ne zna da li bilo ko menadžerski radi u tekuće-nazvanoj instituciji „Uprava prihoda“. Dodatno, a odokativno, pravdajući se nedavnom DRI-revizijom o efikasnosti ugovora o djelu, mladim ljudima koji od 2019. sačuvali kolegijalnu etiku nekadašnje Poreske uprave naprasno su prekinuti ugovori. Umjesto da pod hitno budu primljeni u stalni radni odnos, nepotpuni revizorski pamflet (forma iznad suštine, a uz podršku poslanika, nažalost) iskorišćen je da se mladi ljudi, koji su institucionalno i radno spasili poreznike poslije kraha „vardara“ i „klapa“ (afera neznanja i kukavičluka onomad), ne ostave da rade svoj posao. Ugasiti DRI je možebiti DF-rješenje za ponoviti; ionako služe sebi, čuvajući Dakinog privatnog guvernera od „€8k“ - osjetljivosti koje su identifikovane tokom kontrole, koju su prošle godine tražili poslanici/ce, a oko čega je izvještaj ostao zakopan ko-zna-gdje.
Onda je stigla ukisjela „trešnja na šlag“ nezrelosti u radu resornog ministarstva. Bez adekvatnog rješenja za lidera ključne institucije (npr: navodna rođaka glavnog kadrovika nije i ne smije biti rješenje), donosi se solomonsko rješenje o obnavljanju koordinacije upravom iz resornog ministarstva. Ministar finansija sa privatnim guvernerom tancujući ili obilazeći studente, kao da se trudi da ne radi ozbiljno-teški posao maskirajući ukupnu problematiku „izradom pečata i MJU-om“, nego da obezbijedi exit strategiju ka supervizoru banaka. Pride...
Hipotetički... Odlazak tekućeg sastava Vlade neće uznemiriti CG ekonomiju. Premijer i uži tim su nekako u blefu. Ministar energetike se bavi nelegalnom zimnicom firme, koja nije nadležnost države. Ministar prostornog planiranja je u ličnim interesima u nasilništvu. Ministrica prosvjete se bavi udaljenošću od svojeg golemog tima. Ministar saobraćaja snima video-uratke. Ministra zdravlja nemamo, jer je Klinički odavno zapušten, raspušten i intelektualno zakržljao u nepoštovanju pacijenata i zdravlja. Bezbjednosni dio izvršnog tima vlasti se ne bavi ničim osim busanjem u nejunaštvu.
Poljoprivredu i sport i tobož demografiju su ubili nepismenošću. Monstat je za jedno vrijeme udaljen od javne politike popisa; služe netransparentnosti. Državna uprava i e-uprava su regionalni sajber-vic, odavno. Drugo, da ukupan sastav poslanika/ca 28. sastava Skupštine Crne Gore sjutra ode kući, to bi bila skoro pa pozitivna informacija za tržište. I, treće: da predsjednik zemlje, sam sebi drugar u zaleđenom strahu od privatnog guvernera, ode, ne bi bilo štete po ekonomiju; neka ostavi ponekog pravnik/cu, koji ponekad odrade reformski posao. Četvrto, sudovi i tužilaštvo su u raljama političarenja poslaničkih relativizacija, ionako. Crnogorska ekonomija bi možda kašljucnula, ali bi otpornost privrede uz imunitet razvoja zaštitili buduće perspektive rasta.
Uprava prihoda ne smije da stane. Ni sekund... Jedan telefonski poziv koji sa druge strane ostane bez odgovora je indikator golemih problema. Crna Gora u ekonomiji nema luksuz da se igra klikeranja dječaraca koji kradu džombe, kao ni zapišavanja domaćina-koji-u-slijeđenju-netačne-istorije-ne-poštuje-svoju-kuću, a zajednički nesposobnih da pojme kakvih su se odgovornih poslova prihvatili.
Istina stanuje u detaljima: tekuće su crnogorski lideri svojim (ne)činjenjima minirali instituciju Uprave prihoda, kao da rade u korist svoje štete. Ovaj put njihova šteta ima potencijal da izazove devastirajuću katastrofu u crnogorskoj ekonomiji, jednaku potencijalu kriznosti iz zelenog tastera za privatnog guvernera, a što je realno značilo duboko nepoštovanje porodica u Crnoj Gori. Premijer, kao da je „zaboravio da se opekao“, a kad su se onomad u ministarstvu danonoćno obrađivale gomile od-150-do-500-kg dokumentacije, koje su prosljeđivali poreznici. Tekući ministar finansija kao da ne razumije da to što je dobar čovjek nije dovoljno, kad je okružen ružnoćama neznavenih drugarica. A ostali: od predsjednika do poslanika/ca: što činite? Zar stvarno hoćete da ne primite zarade jer nesnosno neodgovorno birate da sičijom i pizmom impotentnog nadgornjavanja trujete sopstveni dom?
Uništavanje i uneređivanje sopstvenog doma nije preporuka za bilo gdje, a ponajmanje je „politički inžinjering“. Ekonomski ne smijemo da padnemo i slomimo nos u štrokavoj kaljuzi 40-mjesečnog neznanja oko obnašanja odgovornosti u državnoj upravi. Čak i ako bi bilo ljekovito da padnemo brzo, a bilo bi nezaustavljivo, ko će penzionerima objasniti da nijesu prikupljeni prihodi niti odobrene prihodne izjave jer je u Upravi prihoda tekuće na sceni loša koordinacija, a realno nerad, nemar i strukovno beskičmenjaštvo. Nije ovo način da slomimo crnogorsku ekonomiju. Nije ovo dobro da moramo raskrvaviti obraz o skamenjenu usmrdjelost institucionalnog kukavičluka davno-samoporaženih-30-avgustovaca.
Niko nema pravo da ugrozi zajedničku kuću, crnogorsku ekonomiju. Ako je rješenje „katarza ili nestajanje“ (citat ozbiljnog ekonomiste), onda ministar finansija, premijer i njegovi kadrovici imaju jedan zadatak: da sačuvaju stabilnost crnogorske ekonomije. Naslijedili su dobru osnovu i u par mjeseci od toga nemaju pravo da naprave glibež. Ako balon pretjerane potrošnje puca zbog golemih rizika političke polarizacije, koja je zahtijevala diskrecionu distribuciju po principu lažnog pravedništva iz roštiljara i kafančina, tada ministar finansija, premijer i njegovi kadrovici imaju zadatak: da iznesu prvi kvartal 2024. u privrednom rastu bolji od uporednog perioda prethodne godine. Zato, stisnuti zube. Dan-noć u rad. Krv/znoj/suze (citat, Čerčil) do iznemoglosti... Odraditi aktivnosti imenovanja pomoćnika (v.d.). Vratiti mlade ljude, jer su srce UP-a i poznaju sistem i softver(e). I, ukoliko ima grama stručne hrabrosti, otpustiti direktorice direktorata/državne sekretarke u MF-u, šaljući kući svakog/u ko ne služi poreskim obveznicima.
Renta nije razvoj. Izgleda ni ministar finansija ni premijer ni premijerski kabinet ne shvataju da su baćuške dobile povoljnije ponude u regionu, i od novembra potrošnja je u nizlaznom trendu. Ako su odlučili da utule svjetlo crnogorskoj ekonomiji, neće to biti jer se boje skore posjete MMF-a („Article Four“ misija). To će biti zato što su nekadašnji ministar ekonomskog razvoja, njegova v.d. direktorica za radne odnose, državni sekretari finansija i ekonomskog razvoja i ministar finansija i socijalnog staranja iz septembra-decembra 2021. godine, a sada udarni ljudi crnogorskog sistema i akademije morali da sakriju činjenicu da su posljedice „mehaničkog povećanja zarada“ (citat, izvještaj Međunarodne organizacije rada 2023) iz Evrope-sad-1 bile strateško štetočinstvo, koje nijedan knindža-nacionalizam ili neprofesionalne magle oko bezbjednosnog sektora ili koja nova ura-graja ne mogu sakriti.
Stvoriti nove prihode je krvavi posao. Dok se ne uknjiže, kao da ih nema. Uprava prihoda je kapija ozbiljnog praćenja javnih prihoda države. Do your job or leave...
